Silent Hill (2006)

Fora je kad ti se poslovni put poklopi sa nekom zanimljivom kino premijerom. Na početku prošlog mjeseca sam na sunčanoj Floridi naletio na Slither i The Hills Have Eyes, a prošlog tjedna u Londonu na Silent Hill. Malo mi je teže pisati o filmu koji sam gledao prije tjedan dana, čisto jer nisam još u onom moodu koji neki filmovi generiraju. Uz to, nisam si u omiljenu Nokiu utipkao nikakave zabilješke, osim napravio audio snimku koju ću kasnije referencirati. O Silent Hillu se mnogo pričalo. Igrica je sa svojom genijalnom atmosferom napumpala naša očekivanja, ali nakon odgledanog filma, nisam previše zadovoljan. Krenimo:

Intro: Roseina kćerka pati od nekih bolesnih snova, u kojima spominje Silent Hill. Nakon malo guglanja, Rose otkriva da je Silnt Hill neki od prije poznati ghost town, te bez znanja supruga sa kćerkom krene prema tamo. Prilikom ulaska u grad doživljavaju automobilsku nesreću i nakon što se Rose budi, djeteta više nema. Ona kreće u potragu, a u Silent Hillu se dešavaju potpuno čudne stvari. Krenimo sa The good, the bad and the ugly…

The Good: Atmosfera u filmu je stvarno breathtaking. Sve je maglovito, iz neba lagano sipi pepeo, igrači Siletn Hilla će zasigurno uživati. Neke napetije scene u kombinaciji sa savršenim vizualnim izgledom te potpuno pogođenom glazbenom podlogom daju najveću jačinu filmu. Igrajući Silent Hill najviše mi se adrenalin dizao u trenucima kada se okoliš mijenja iz normale u “pakao”, te su filmske varijacije tih scena dosta dobro napravljene. Nisam igrao sve dijelove, te mi je završna, totalno cool montirana, priča podosta objasnila cijelu pozadinu Silent Hilla. Znači da podcrtamo – atmosfera je genijalna i to je po meni najveći adut ove filmske ekranizacije.

The Bad: Efekti, hm hm hm… Napočetku, ona neka živina koja hoda bez nekih udova – very very bad. Baš se vidi da je kompjuterski sve izmanipulirano. U situaciji kad Rose napadaju one neke bolesne lutke (ili mrtva djeca što su već), radi lošeg osvijetljena sve je djelovalo nekako jeftino, posebice kreacija tih lutki i njihovo izgaranje. Na dalje, sve što ima veze sa CGIem izgled nekako fušerski. Čak sam pomislio da su možda namjerno išli raditi efekte da izgledaju kao efekti u igrici ;)

The Ugly: Priča je nekako pre spora, dosadnjikava, monotona. Očekivao sam dosta napetosti, vizualnih perverzija vezanih uz bad-guyeve, a zapravo te su stvari totalno minorizirane. Šyramid man koji izgleda zakon, je tu negdje samo u par desetaka sekundi. Više je prisutniji zvukovno, jer se čuje kako vuče ono nožinu po podu, dok je u centru pažnje stvarno dosta kratko. Onaj čovjek koji je zavezan sa bodljikavom žicom, izgleda fora dok je pasivan, ali kad se počne kretati i drmati jezikom djeluje kao da su ga bacili u kadar samo radi fore. Kad se toliko forsirala priča, čudno mi je da su odabrali ovu Radhu Mitchell, nikako mi nije pasala. Njena jačina i tonalitet glasa su ujednačeni tijekom cijelog filma, bilo što se dešavalo, imao sam filing kao da ju je neko sinkronizirao te da bez ikakvih “osjećaja” čita tekst sa papira.

Finale: Ostao sam razočaran. Film je čisto prosječan, ništa više ništa manje. Da su malo bolje napravili efekte i povećali dinamiku radnje bilo bi mnogo bolje. Dužina filma je preko 120 minuta, što je malo previše. Najveće razočaranje je to što sam očekivao nešto potpuno creepy, spooky, vizualno puno boleština, a to baš ovdje nisam pronašao.

Guest comment: Kad smo uspijeli zakasniti na avion zapili smo se u pubu na aerodromu. Između svih tema, nakon 4-5 pinti, frend i ja smo malo razglabali o njegovom razmišljanju na film. Čovjek je inače veliki filmofilm, pogledao je tisuće filmova, dok horrore preskače jer se da prestrašiti. Onako pripit, ali ozbiljan kaže: “Film mi je jednostavno pre-dosadan. Tužno je da je jedina scena koja me je na trenutak usrala, ona kad neki ljudi nogom probiju vrata generirajući audio scare. Efekti su na razini Babilona 5, u điru kada je Amiga bila wooow. Kamera je ekstremno dobra, vizualno je sve savršeno, direktor fotografije je genijalan. Režija je potpuno loša jer čovjek nije zna osložiti dvije stvari zajedno. Nije mi se sviđalo ni kopiranje nekih scena iz trećeg djela Hellraisera. Atmosfera je predobra, ali sve u svemu razočaranje”.