Sea of Fear (2006)

Dva mlada para se odluče na romantični izlet jahtom, pa iznajmljuju malu brodicu sa svojim kapetanom. Došavši u luku (bez ikakvih torbi) neugodno se iznenade kad vide da kapetan sa sobom vuče navigatora i skipera (obojica su gud luking momci). Kaže da su mu oni potrebni, dok i dijete iz vrtića shvaća da jedrilicu od kojih 8 metara može bez problema upogoniti samo jedan čovjek. Slijedećih tridesetak minuta prolazi u otužnom dosadnom raspoloženju napijanja i glupih diskusija, od koje se iz svemira vidi da će jedna dati svoj obol filmu. U nedostatku pametnijih temi, ekipa počne govoriti o najvećim strahovima i o načinu smrti koji ih najviše plaši. Savim slučajno, sve od spomenutih smrti su izvedive na maloj barki usred oceana…

Kada napokon počne akcija, sa čuđenjem sam sam promatrao nešto što su scenaristi zamislili kao slasher na osmometarskoj barki. Mislim WTF? Kao prvo, pre malo ljudi je u igri da se pitaš tko je ubojica. Kao drugo, ni glupi amer ne bi mogao popušiti foru o tome kako ljudi nestaju i doslovno uz gadne urilike umiru tipa metar i pol udaljeni od svojih frendova koji kao blesave ovce ne shvaćaju da se nešto dešava. Kao treće film ima twist, pa onda nakon par minuta dolazi twist #2, dvadesetak minuta pauze pa twist #3 – i minutu prije kraja wannabe twist #4. Što sve majka rodi – scenarist je film zamislio kao slasher sa poremećenim ubojicom umočen u apsurdniju verziju filma “Cruel Intentions”.

Gledajući film iz tehničke perspektive, snimljen je za kojih 2 milijuna dolara, što ipak garantira nekakvu kvalitetu iz vizualnog aspekta, ali sve osim toga je vrlo vrlo loše. Tu posebice mislim na neke scene gdje glumci toliko preglumljuju da imaš filing da gledaš amatersku kazališnu predstavu. Usred mora…