Sredinom 2012. godine izašli su trailer i poster za film Saturday Morning Massacre, horor komediju koja je itekako vukla na crtić Scooby Doo. U filmu ekipa istraživača natprirodnih pojava kroz svaki svoj uspješni riješeni slučaj dokazuje da duhovi i monstrumi ne postoje te da sve konce vuku kriminalci u pozadini. I sami znate da se snimila big budget varijanta Scooby Dooa, ali nju pamtim samo po ekstremnom korištenju CGI efekata, simpa Sarah Michelle Gellar i lošem humoru. “Saturday Morning Massacre” je u međuvremenu preimenovan u “Saturday Morning Mystery”, a razlog je poveći DVD iznajljivač kojemu se nije sviđala riječ masakr u naslovu. Jebaga kao da smo u doba Video Nasties skandala.
Budući da su promo materijali obećavali, te radi toga što sam kao mulac obožavao Scooby Doo crtiće, jedva sam čekao vidjeti što nam to ovaj film nudi. Nakon vrlo dobrog otvaranja, film malo zastaje, ali sve u svemu riječ je o – za indie film – gledljivom uradku. Film se inače snimio u samo desetak dana i na način da su producenti prvo uspjeli riješiti dobru hororičnu kuću, pa su bazirano na tome brzinski sklepali scenarij.
Likovi su simpatični, par solidnih performansi, a ima tu i nešto solidnog humora. Napuštena kuća koju istražuju je poprište navodnih sotonističkih rituala, a bila je dom divne obitelji za koju se sumnja da su pobili svoju malu dječicu. Naš faux-Scooby-gang dolazi na mjesto zločina, a budući da više nemaju ni prebijene kinte, jednostavno moraju riješiti zadatak. Light komična crta koja se provlači kroz film ubrso se transformira u nasilje i ekipica počne gubiti članove.
Zamor scenarija nakon kojih 40 minuta utječe na to da se pola sata vrtimo u krug, “uživamo” u super mračnim dugačim hodnicima, a stvar popravlja povremena glava ili odrezani ud koji se pojavi nakon opadanja brojeva članova tima. U igri je i neki šerif koji me nekako podsjećao na policajca iz prva dva Cabin Fevera.
Kažem OK filmić za nešto što je ultra low budget. Vjerujem da nema paralele sa Scooby Doom, tekst bi bio dosta negativniji.