Taman uz početak novog godišnjeg pročišćenja, vodstvo SAD-a mijenja pravila po kojima sada mete mogu postati i najviše rangirani političari. Ova promjena dakako nije tu da bi svi bili isti, već da se legalno može ubiti predsjedničku kandidatkinju Charlie, koja se obvezala ukinuti “The Purge”.
Nakon uspjeha prva dva filma, evo nam i trećeg dijela kojemu je najbitnija odlika to da je super politički nabijen. Zanimljivo mi je vidjeti elemente društvenog komentara, ali po mom guštu ovdje su stvarno pretjerali. Gotovo kroz svaku diskusiju između likova u većini filma – bilo to politički establišment, poštene političare koji žele promjene ili “običnih” malih ljudi, dobivamo nekakve stavove oko kapitalizma, sektaštva, vjere, međurasnih odnosa, američkih vrijednosti itd. Sve pet da su se autori malo bacili u aktivizam, ali kada se to nemušto ubacuje u scenarij, djeluje previše isforsirano i stvarno nepotrebno.
“The Purge” bio je klasični home invasion, dvojka je nekakav urbani survival, a treći nastavlja sa tim stilom. Ako ste pratili vijesti oko filma, promo galerije itd, znate i sami da i u ovome ima dosta zanimljivih “pročiščivaća” – raznorazne bande, maskirane skupine i sve to. Poput ranijeg filma, montaža je prepuna slow motion scena tih njuški u akciji, popraćenih sa odličnim “epskim” glazbenim sampleovima. Sucker sam za ovakve stvari, tako da mi je i tu pasalo, makar su i te likove previše iskarikirali. Tu ponajviše mislim na stvarno negledljive članice ženske bande i pokoju, kako je prijatelj sa kojim sam gledao rekao, teatralnu masku (neonski kip slobode, plesačica uz drvo obješenih, nabildani krvavi weirdo).
Dvojka je pratila likove kako za noć pročišćenja bježe po gradu, a i sada je riječ o istim konceptu – samo što je u igri buduća predsjednica i njen personalni čuvar. Tip je prekaljeni fajter, riječ je o murjaku kojemu su ubili dijete iz prethodnog filma. Njih po gradu love vladini plaćenici, odlična “Call of Dutyevska” urbana gerila white power rasista. Akcijski predobra ekipa, a vodi ih jedna od boljih bad guy njuški koje sam vidio u zadnje vrijeme. Baš 80s zlikovac.
Film jest OK za pogledati jednom, pogotovo ako si sa nekim i možeš lagano prokomentirati i posljedično se nasmijati oko koje gluposti – a njih stvarno ima. Potoji čitav niz bedastoća u scenariju (izdaja na početku, meci sa GPS lokatorima, zviždanje sa Cripsima itd.), a određeni dijelovi su tako diletantski napisani (bijeg od sjekire u zabačenoj ulici, razina pravičnosti heroine). Baš je djelovalo kao kada imaš neku solidnu temu, ali se boriš riječima i idejama kako to sve pospajati u jednu cjelinu.
Vladini poslušnici, kapitalističke elite, vjerski vođe, nazi skin plaćenici, pošteni političari, crnačke bande, borci protiv pročišćenja, mali ljudi iz hooda, doseljenici koji žive američki san, ruski manijaci obučeni u američke ikone, “The Purge” turisti iz inostranstva, tajni članovi medicinske trijaže – sve ove njuške su uspjeli pobacati u jedan film.
Zaključak bi bio sljedeći – “The Purge: Election Year” mi je za sada najlošiji dio franšize. Radi koncepta i određenih dijelova ga se itekako može pogledati, ali pokušajte stvarno staviti mozak u hibernaciju i nemojte previše analizirati…