Kojih sedam godina prije cijenjenog Soavijevog slashera Strage Fright (jedan od rijetkih filmova koje želim, a još nisam pogledao) u Australiji je snimljen slasher sa sličnom kazališnom tematikom. Grupa glumaca se priprema za predstavu, ali jedan po jedan završavaju mrtvi. Čitao sam sinopsis Stage Frighta a i pogledao kojih 3-4 minute filma na dubbiranom francuskom jeziku *grin*, pa vidim neke sličnosti među filmovima. Još jedna poveznica je da se Nightmares u americi zvao Stage Fright, pa makar je taj pojam dosta generičan za kazalište, imam feeling da je Soavi znao za ovaj film. Gledajući iz svih perspektiva Nightmares je loš film – gluma je nikakva, priča još gluplja, scenografija preobična, rasvijeta ultra loša, kamera neinventivna, scene ubojstva prejednostavne.
Zapravo jedina stvar po kojoj ću pamtiti ovaj film je čudan modus operandi ubojice. Hellen iliti ubojica je dok je bila mulica nestrenom okolnosti utjecala na smrt svoje majke kojoj se tijekom sudara glava se razrezala udarcem u staklo. Vidite i sami da je prvi postulat slashera obavljen – intro sadrži neku situaciju koja se desila u prošlosti a utječe na ubojičinu psihu. Ok da se vratim na modus operandi, prije svakog ubojstva, Hellen mora razbiti neku staklenu površinu, te onda sa komadom stakla izsječe žrtvu. Možda djeluje glupo, ali je bar originalno ;)
To je to, film za zaboraviti, ali eto da ne kažete da ne coveram australske slashere :) Kao da ih je mnogo, mislim da sam uz ovaj gledao samo jedan – Cut gdje napočetku “pada” Kylie Minogue.