Night of the Living Dead 3D: Re-Animation (2012)

Nakon što je naslijedio mrtvačnicu svoga umrlog oca, grobar Gerald Tovar (Wishmaster Andrew Divoff) uspije iskoristiti medicinski toksički otpad da oživi mrtvace koje još nije kremirao. U mrtvačnici radi još par ljudi, a u posjetu mu dolazi brat Harold (Re-Animator Jeffrey Combs). Neki zombiji se tada “oslobode” i krenu u napad.

“Night of the Living Dead 3D: Re-Animation” je film koji sam uspio pogledati tek nakon četvrtog gledanja u rasponu od kojih mjesec dana. Dakako nisam svaki puta išao od početka, već sam nastavljao od trenutka kada sam ranije stao. Vrijeme sam bolje mogao potrošiti na izučavanje protoka materijala u kanalizacijskim cijevima ispod kuće.

Film je dno dna, katastrofa epskih proporcija, zamalo sam cijelu ovu recenziju skratio u jednu rečenicu koja bi se iskovala od imenica i glagola poput smeće, sranje, govno, je, film, dno dna itd. Ovo je još jedan dokaz da trend zapošljavanja nekadašnjih horror ikona u novim filmovima u 99.9% situacija znači da je riječ o celuloidnom smeću. Film nema radnje, nema ničega, neke stvari se dešavaju onako reda radi, sve je snimljeno u doslovno dvije prostorije a zombiji su u opticaju kojih 3-4 % cijelog filma. Ostatak je potrošen na diskusije na razini pijanog klošara i idiotne scene nekrofilije pod utjecajem narkotika (jedan joint na troje ljudi = seks sa lešom u roku od par sekundi).

Zombiji još i imaju relativni prolazni makeup za ovakvo dno od filma, a specijalni efekti su oni tipični kada za krv i ostalo zaposliš tipa koji izrađuje web stranice u Paintu. Dno dna…