Night of the Comet (1984)

Cijeli Svijet je u očekivanju spektakularne kiše kometa koja će se u određeno vrijeme iznimno dobro vidjeti prostim okom. Fešte se spremaju, ljudi divljaju, a Reginu to baš previše ne opterećuje, te “doček” kometa provodi u vreći za spavanje sa svojim geek dečkom. Slijedeće jutro se budi i shvaća da su ona i njena sestra jedne od zadnjih preživjelih ljudi na kugli zemaljskoj. Sa kometom su došle čestice, koje su ljude pretvorili u prah. Oni koji se doslovno nisu raspali, postali su nasilni monstrumi fizički nalik na zombije, ali sa mnogo više ljudskih karakteristika. Uskoro nabasaju na Hectora, još jednoga od preživjelih, te njih troje pokušavaju uživati u “praznom Svijetu”. Usput Hectora glumi Robert Beltran, poznatiji kao Chakotay iz “Star Trek: Voyager”.

U filmu se primjećuje inspiracija uzeta od nekih poznatijih horror filmova, posebice Romerovog “Dawn of the Dead“. Sličnosti se ponajviše prikazuju u scenama uživanja u potpuno napuštenoj robnoj kući, pa i u interakciji sa nekakvom bandom, koja već par dana nakon “apokalipse” djeluje kao crososover ekipe iz “Mad Maxa” i “Clockwork Orange”. Paralelno, pratimo skupinu znanstvenika, koja je anticipirala sranje te se prije dolaska kometa sakrila u tajne podzemne prostorije.

O “Night of the Comet” sam mnogo čitao i isto tako mnogo očekivao. Nakon što sam ga odgledao mogu reći da sam ostao prilično razočaran. U filmu skoro pa nema nikakve akcije – eventualno kad bi se sve skupilo došli bi do nekih 5-6 minuta. Sve ostalo se troši na prikaz tih par preživjelih kako uživaju u lepršavoj slobodi. Whataver.

Kada se neke stvari napokon počinju dešavati, djeluju previše banalne, gotovo blesavo. Uz to, onih par sceni kada manijakalni polu-zombiji napadaju naše “heroje” u pozadini se vrti neka bedasta muzikica, koja samo prikazuje kakav je feeling cijeloga filma – opuštena neuspjela zajebancija umotana u 80s oblekicu i muziku, zapaprena sa apokaliptičnom situacijom.