Krešimir Vukelić u trećem dijelu svoje horror abecede kreće od Romera i završava listu sa oldskulerom Robert Z’Darom. Prvi dio imate ovdje, drugi ovdje, a ako vas zanimaju Krešimirove prijašnje kolumne, pročitajte ih na ovom linku.
R – Romero, George A. Ne znam da li i ostalima, ali meni su odmah nakon spomena njegova imena na pameti zombiji. Što se mene tiče, frajer je lud! Imao je samo 28 godina (kao i ja sada, ali ničim nisam zadužio svijet) kad je snimio „Night of the Living Dead“ i time je započeo svoju zombi priču u šest dijelova po kojoj je world wide famous. Zanimljivo da je samo posljednji film bio komercijalno neuspješan i zaradio world wide manje nego što je bio budžet prvog dijela (cca. 100.000$). No pored tih zombija koji su njegov zaštitni znak, izdvojio bi izvrsnu ekranizaciju od Stephena Kinga, „The Dark Half“ i ne toliko hvaljeni „Bruiser“ koji je meni sasvim dobro sjeo, ali koji je daleko od horora. Inače je dobar prijatelj s Tomom Savinijem s kojim je i često surađivao, a koji je i iduće slovo moje abecede.
S – Savini Tom, lik koji se bavi doslovno svim i svačim, ali izvorno je vrhunski majstor šminke i specijalnih efekata koji jako realno prikazuje krv – tu mi je u dobrom sjećanju ostao „The Burning“. Nakon toga je glumac, a tek onda redatelj. Ovo redatelj spominjem samo iz razloga što je rimejkao Romerov „Night of the Living Deat“ u kojemu je uloge podijelio, sad već legendama horor filma, Tony Toddu i Bill Moseleyu. Kao glumac je nanizao solidan broj uloga u sasvim pristojnim filmovima, ali u sjećanju mi je najbolje ostao kao Sex Machine u Rodriguezovom „From Dusk Till Dawn“.
T – „The Thing“. Generalno me oduševljavaju filmovi s tom zimskom/snježnom atmosferom, a film „The Thing“ je atmosferičan za popizdit. On je samo još jedno u nizu remek djela proizašlih iz radionice Johna Carpentera. Oko njega ne vladaju podijeljna mišljenja, nego ga ljudi jednostavno smatraju jebenim filmom. Nema smisla teoretizirati o nečemu s čim smo svi jako dobro upoznati, ali skrenuo bi pažnju na jedan drugi film. Riječ je o filmu „The Thaw“ s pretilim Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Oni koji su gledali, mogu se složiti da film ima mnogo poveznica s „The Thing“ (iako po kvaliteti zaostaje), pa nek to onda bude i mala preporuka onima koji ga nisu pogledali.
U – Urban legend, ovo na listu može ući kako pojam, ali i kao film. Dakle, snimljen je film, radnja se odvija na koledžu, u film su natrpali par teen zvijezda (Jared Leto, Joshua Jackson, Tara Reid) i pridodali im Roberta Englunda, dali filmu ime „Urban Legend“, digli hrpu para i odlučili su snimiti još dva nastavka. Hvala Bogu, pa naslov filma osigurava nepresušan broj tema… Čim čuješ da je riječ o trilogiji znaš da će drugi dio biti tako-tako, a treći će biti kao čaj bez ruma (očaj). Tako je i bilo, drugi film je imao još par poznatih glumaca, a čim je treći izašao kao – direct to video – znao sam da se treba naoružat pivom i strpljenjem. Prvi dio mi je bio super zato što potajno patim na te teen horore i on me oduševio. Urbane legende su fora, ima ih puno, i predstavljaju nepresušnu tematiku i mislim da su solidna podloga mladim scenaristima i redateljima za početak karijere.
V – Vampiri. Znamo tko su, odakle dolaze, tko ih proganja i koga oni proganjaju i znamo barem 5 različitih načina kako ih ubiti. Prvi film o njima snimljen je prije skoro 90 godina, ali i nakon cca. 170 filmova vampiri predstavljaju nepresušan izvor, ali i izazov. Meni su najdraži Hammerovi filmovi u izvedbi Christopher Lee-a, ali moram tu spomenuti još par naslova kao što je primjerice „Brahm Stoker’s Dracula“ s odličnim Oldmanom, zatim film koji s godinama postaje sve bolji i bolji, a to je „The Fearless Vampire Killers“ od Polanskog, pa onda Brooksov komični prikaz s Leslie Nielsenom u „Dracula: Dead and Loving It“, potom dvije modernije trilogije – „Blade“ i „Underworld“, i za kraj bi spomenuo „30 Days of Night“ koji me oduševio pričom, atmosferom i lokacijom snimanja. Iskreno, zanima me koji će nam pogled na puno puta ispričanu priču ponuditi idući koji će se uhvatiti redateljske palice.
W – „Warlock“, odnosno Julian Sands. Uz onu u „Rose Red“, njegova definitivno najbolja uloga. „Warlock“ mi se urezao u sjećanje još kao klincu i znam da mi je bio opako scary zbog svoje tematike. Ubrajam ga u jednog od dražih filmova iz zlatnog VHS razdoblja. Čak i kad sam ga nedavno imao priliku pogledati nisam promijenio mišljenje o njemu, i dalje mi je skroz dobar. Na žalost, film je snašla sudbina većine komercijalnih uspješnica, tako da su snimljena još dva nastavka. Prvi sa Sandsom, koji mi je još i dobar, a drugi s Bruce Payneom (lik ima dosta sličnosti sa Sandsom), koji je, dakako, direct to video. Manje više copy-paste onoga što vrijedi i za „Urban Legend“.
Z – Z’Dar Robert. Mislim da znate o kome je riječ. Frajer koji uz upečatljivo ime ima i uvjerljivo najupečatljiviju facu ikad. Frajer je glumio u takvim sranjima od filma da to nema nigdje, ali uloga policajca Matt Cordella ga je u mojim očima učinila besmrtnim. Zanimljivo, i sam je bio policajac prije nego se okušao ispred kamere. Tko zna što je taj radio na dužnosti… Mislim da su tri nastavka filma „Maniac Cop“ uz epizodne uloge u „Tango & Cash“ i meni odličnom „Cherry 2000“ najsvjetlija točka njegove, hrpom ispodprosječnih filmova, nakrcane karijere.