Invasion of the Body Snatchers (1978)

7

invasion2U ovom ultimativnom filmu paranoje, Donald Sutherland u svom klasičnom 70s brkatom izdanju pokušava preživjeti i ostati normalan u svijetu koji se odjednom početo drastično mijenjati U odličnom dvominutnom introu vrlo je jednostavno i efektno prikazana migracija vanzemaljskih organizama koji se nakon svog dugačkog puta u obliku gela spuštaju na Zemlju. Iz gela nastaju nekakave čahure koje pupaju, a paralelno sa time većina ljudi u San Francisco koji je baza ove invazije, postaju druge osobe.

Nisam previše upućen u prijašnju filmsku verziju, pa neznam dali se ovo može nazvati direktnim rimejkom jer je ipak i jedno i drugo bazirano na Jack Finneyevom romanu objavljenom 1955 godine, godinu ranije od istoimenog filma u kreaciji Dona Siegela. Tematika je iznimno zanimljiva, pa izgleda da se skoro svakih petnaestak godina snimi jedna varijanta filma – 1993 se na to bacio Abel Ferrara, a prije dvije godine je izašao i big budget film sa Nicole Kidman.

Radnju filma nose sanitarni inspektor Matthew i njegova kolegica Elizabeth koji se uz pomoć par svojih kolega pokušavaju uloviti ukoštac sa nečime što skoro pa nemogu ni shvatiti. Film se polagano otvara i dok ne krene akcija prođe kojih četrdesetak minuta, ali vrijeme do tada je maestralno iskorišteno sa kreiranje nevjerojatne atmosfere. U normalnim danima gdje pratimo život dvoje protagonista, malo po malo se po ulicama mogu vidjeti promjene, ljudi postaju sve čudniji, policijske sirene su sve češće, a više i više poznanika izgleda kao da su neke druge osobe.

Radnja te potpuno okupira, uvuče te u razmišljanje kako bi ti postupio u sličnoj situaciji i onda sve kreće u višu brzinu, saznaš kako se dešavaju transformacije u vanzemaljske kopije i pratiš pokušaje grupice “normalnih” da se odupru transformaciji i napadu od strane druge vrste. Fora mi je bilo to što se kao u većini horror sve ne vrti oko jedne osobe ili para koji znaju što se zapravo zbiva, već ovdje imamo ekipicu od njih četiri u kojoj je i mlađahni Jeff Goldblum. Uz njega u filmu se može viditi i legendarni Spock – Leonard Nimoy, ali i Robert Duvall u kratkom pojavljivanju “proto-zaraženog” svećenika na ljuljački.

U globalu je film odlično sniman, kadriran, a glazba i audio efekti odlično komplementiraju paranoju u ekspanziji. Krivulja napetosti od početka do kraja konstantno ide prema gore, prvo uživaš u spomenutim laganijim momentima građenja te invazije, a kasnije akcione scene pružaju odlične trenutke za koje vidiš da su pomalo inspirirali noviji hit “28 Days Later”.

Nemam baš niti jednu zamjerku na film, jedino mi je stvorilo problem to što sam jednostavno nakon toga morao poslušati audio komentar pa se film razvukao na skoro četiri sata…

Share.

7 Comments

  1. horrorist on

    Izvrstan film.Prejaka atmosfera.
    No međutim,prva verzija iz 1955 mi je još bolja.
    Tko je gledao ove zadnje dvije verzije nek pogleda i tu prvu.
    Neće se pokajati.Meni u top 10 najboljih.

  2. Je, gledao sam oba dvije verzije, najbrutalnija mi je ona od Stuarta Gordona. Original još nisam pogledao. No, ti filmovi su mi uvijek bili bolesno jezoviti, taj svijet u kojem su svi čudovišta, i više ne znaš kome bi uopće vjerovao…

  3. Jedan od 10 najboljih filmova iz 70-tih i zasigurno među 50 najboljih ikad snimljenih SF filmova kojem onaj jadni film sa Nicole Kidman nije niti crno ispod nokta.
    U filmu sve funkcionira bezprijekorno…a sam kraj je jedan od najboljih ikad viđenih…

    p.s. – guštam gledati te filmove čiji kraj ostavlja gorak okus u ustima…a o depresiji da ne govorimo

  4. craven road on

    je ,definitivno klasik. atmosfera je ta koja razlikuje staru školu filma od današnje a u ovom filmu je besprijekorna.

  5. Koliko se secam dok je prikazivan u bisokopima kod nas 80-tih prevodjen je kao Invazija trecih bica .Inace slazem se da je Don Sigelova verzija ubedljivo najbolja u svakom pogledu.Ono sto je meni ostalo interesantno za ovaj film je to sto se Kevin McCarthy pojavljuje u gotvo indenticnoj sceni (ludacki upozoravajuci ljude na dolazak vanzemaljaca )bas onako kako je Don Sigel zavrsio film sa njim 20 godina ranije

Leave A Reply