HorrorHR intervju: Scenarist i redatelj Eric Red (The Hitcher, Bad Moon itd)

Eric Red je čovjek poznat u horor žanru kao scenarist niza filmova poput legendarnog “The Hitcher”, “Near Dark”, “Body Parts”, “Bad Moon” itd. Neke od tih filmova je i režirao, a upravo mu izlazi novi film “100 Feet” sa zamamnom Famke Jansen. Nakon intervjua sa Johnom Fallonom, Mislav Pasini je za HorrorHR razgovarao sa Ericom Redom:

Pred neke dvije i pol godine zadnji sam put intervjuirao filmskog scenarista i redatelja Erica Reda. Čovjeka koji je u prvom redu poznat kao scenarist kultnog filma s Rutgerom Hauerom, «Autostoper» iz sredine osamdesetih. Taj film je na mene uvelike djelovao u izboru omiljenog filmskog žanra koji se u ovom slučaju preklapao s akcijskim filmom ceste. Još sam davno imao namjeru intervjuirati gospodina Reda, jer sam imao čisto fanovske kontakte s njim. Bio je to nešto više kao odnos Boga i vjernika. Upravo u tom prvom intervjuu, kada sam se tresao od sreće, što mi ga je on pristao dati, porazgovarali smo o filmovima koji su u tom periodu bili tek u nastajanju. Scenarij za «100 FEET» taman je bio napisan, remake «Autostopera» bio je pri kraju snimanja, a govorilo se i o remakeu filma «Near Dark», u čijem nastajanju Red nije imao veće dodire. Danas, kada sam gospodina Reda ponovno zamolio za intervju, na koji je on, kako se vidi iz priloženog, pristao, neke stvari su se pomakle i promijenile. Osobno, kao autora i kao fana zanimalo me je dosta toga što sam ga i pitao. Počevši od remakea kultnog klasika, preko cure snova Famke Jensen, Johna Fallona, pa do nažalost, u komplikacije zapalog blockbusterskog projekta, «Stopping Power» kojeg je po njegovom scenariju trebao režirati Jan De Bont, a glavnu ulogu preuzeti karizmatični John Cusack.

Neću više duljiti… Eric Red je osebujna osoba, bez dlake na jeziku. Uživajte u intervjuu koliko i ja.

Gospodine Red, kao prvo, hvala Vam što ste pristali, i što ste odvojili svoje vrijeme za intervju za HorrorHR sajt.

Zadovoljstvo je moje.

Zadnji put, u našem zadnjem intervjuu razgovarali smo o remakeu «Autostopera». Film je izašao i već je i iza nas. Mi ga danas i u Hrvatskoj možemo kupiti na dvd-u. No moje pitanje Vama je: Jeste li zadovoljni postignutim?

Film nisam gledao. Pročitao sam scenarij i odmah uvidio mnoge greške. Scenarij je bio jadan. Nisam imao interesa potrošiti dva sata na takav film. Najveći problem cijelog projekta je što se samo prekrojio moj originalni scenarij. S druge strane, ama baš se ništa nije dodalo, stoga, koja je tu svrha? Na špici filma jesam potpisan kao glavni scenarist, ali samo iz razloga što se originalni scenarij nije mijenjao.

Ono što čujem, remake «Autostopera» je uistinu užasan. I sretan sam što se na kraju potvrdilo da je originalni film bio i ostao isplativiji na kino blagajnama.

Mislim da u ime hrvatskih horror fanova, kao i u svoje, jer sam odmalena horror fan, konačno mogu reći, naš se redatelj horrora filmova vratio. Nakon pisanja «Autostopera», režiranja «Body Partsa» i «Bad Moona», odnedavno ste ponovno zasjeli u redateljsku sjedalicu. Stoga, otkrijte nam u kratkim crtama o čemu se radi Vaš novi film «100 FEET»?

Film priča priču o mladoj ženi, Marnie Watson (Famke Jensen), koja je puštena ranije iz zatvora gdje je služila kaznu zbog ubojstva svog muža, nasilnog njujorškog policajca, kojeg je ubila u samoobrani. Naravno na slobodu je puštena uvjetno, jer ona neće smjeti izaći iz kuće, u čemu je sprječava električna ogrlica na gležnju. S druge strane, partner njenog pokojnog muža ne može zaboraviti smrt svog prijatelja, te je nadzire iz automobila s druge strane ulice, u nadi da će naći načina da je ponovno vrati iza rešetaka. Ipak, ogrlica nije jedini problem u životu Marnie Watson. Njen pokojni muž i dalje živi u istoj kući, ali u obliku izrazito neprijateljski nastrojenog duha. Zadržava se na mjestu gdje ga je ona ubila, i jedina namjera njegovog bivstovanja između života i smrti je osveta.

«100 FEET» je zapravo izlet u napetost i teror. Ovo nikako nije gore horror. U tom pogledu film pripada staroj školi horror filma. Moja je namjera bila publiku prestrašiti na onaj stari način; podizanjem tenzije, a ne stvaranjem još jednog body count filma, što se po mnogo čemu razlikuje od cijele horde novog horror vala.

Famke Jensen…! Djevojka snova! Kako je bilo raditi s njom? Nekadašnja Bond cura, zanosna Jean Grey iz X-Mena sada glumi u horroru. Recite nam, ima li ona dobar vrisak?

Lol! Uistinu, vrisak je njena jača strana. Famke je totalna profesionalka, koja je u film unijela nevjerojatnu svježinu svojom iznimnom energijom. I hvala Bogu da je tako, jer doslovno, ona se pojavljuje gotovo u svakoj sceni filma. Moje osobno mišljenje je da je ona jednostavno savršena u «100 FEETU».

Kada ste napisali scenarij za «100 FEET», i možete li nam reći nešto općenito o svom načinu pisanja? Zapravo… zanima me: Kada pišete…? Kroz jutro? Tijekom popodneva ili u kasnim noćnim satima?

Scenarij sam napisao pred dvije godine. Na pisanju filmskih scenarija uvijek startam s velikim konceptom ideja i priprema. Nakon toga pišem kratki pregled, koji u sebi sadrži sva tri čina, kao i srž filmske priče. Nakon toga pišem deset stranica dnevno, i tako svakog dana, sve dok stvar ne završim. Na posljetku, cijela stvar opet prolazi kroz dvije obrade. U prvoj sumiram stvari, a u drugoj izbacujem sve što je za priču nepotrebno. Pišem najčešće u normalnim dnevnim satima. Ponekad po noći tek provodim reviziju napisanoga.

Kada usporedite Vaša dva zločinca, Johna Rydera iz «Autostopera» i Mikea Watsona iz «100 FEET-a», koji je od njih dvojice opakiji? Tko je tu veći badass?

Ovo je jako interesantno pitanje. Mike je opasniji u smislu jer ga je teže uništiti. On je ipak već mrtav, no s druge strane, ipak je moralniji od Rydera. Njegov lik zapravo pati jer se je vjenčao za ženu koju je volio, a ona ga je na kraju ubila. U nekoj svojoj osnovi, on postiže svoju osvetu, premda ona dolazi iz groba, s onu stranu svijeta. Ryder je daleko više zao. On je psihotičan ubojica i brutalno ubija svakoga tko mu priđe, i to na najgore moguće načine. S te strane može ga se shvatiti daleko gorim.

Volite li Michaela Parea kao glumca? Radili ste s njim u «Bad Moonu», a sada u «100 FEET-u» on je duh ubojica, Mike Watson. Kako je raditi s njim?

Da, ovo je moj drugi film koji sam radio s Pareom. On je moj omiljeni glumac. Mike ima nevjerojatne mogućnosti, a pri tome je posve nepretenciozan. Jedan je od onih glumaca koji cijelom projektu daju takvu snagu, a da pri tome ne kažu ni riječ. Njegov fizikum odaje emocije, i zato sam ga angažirao na filmu.

On je duh koji ne progovara, a trebao mi je netko tko će mimikom lica iskazati intenzivne i oštre emocije. Micheal Pare svakako ima te mogućnosti. On je profesionalac s vrlo zdravim stavom i zabavno je s njime biti na setu. Pokušat ću ga dobiti i za svoje iduće filmove.

Kao pisac, s kime više volite surađivati… s filmskim producentima ili filmskim režiserima?

Volim s jednima i s drugima. Stvar je u tome da ipak radite s ljudima koji se brinu o istom projektu kojeg i vi sami kreirate.

Jednu od uloga u filmu glumi i John Fallon, web master i glavni urednik sajta Arrowinthehead.com. Recite nam nešto o njegovoj ulozi u filmu, kao i o Vašoj ulozi na njegovom sajtu?

John Fallon glumi policijskog tehničara koji oko Famkienog gležnja stavlja tu ogrlicu na samom početku filma. Njegov lik objašnjava situaciju glavne junakinje, jednako kao što i publici govori o samom naslovu filma; udaljenosti koju Famkie Jensen, odnosno Marnie Watson ne smije prijeći dalje od kuće. U slučaju prekoračenja dozvoljene udaljenosti, uređaj će automatski pozvati policiju. Fallon je kao glumac uveo impulzivan humor u svoju ulogu, što daje izniman polet početku filma.

Na Johnovom sajtu pišem nešto poput bloga. Tamo iznosim informacije i vlastite ideje o budućim projektima, a katkad recenziram i filmove, odnosno, klasike horror žanra, koje na takav način približavam mladoj generaciji. Osobno volim imati kontakt s fanovima koje mi pruža internet. I uz to, kategorički tvrdim da John ima najbolji horror sajt u toj šumi filmskih sajtova. On razumije sam internet bolje od ikoga koga poznam. S druge strane, John je moj veliki prijatelj. Što se tiče filma «100 FEET», mi vodimo službeni blog o nastajanju filma. Čitatelji HorrorHR sajta mogu ga slobodno pregledati na adresi: http://joblo.com/arrow/blog

Nije tajna, Jan De Bont se vraća na veliko platno. Kao redatelju, njemu treba nova «Brzina», i odlučio je ekranizirati scenarij koji je studio otkupio od Vas. Molim Vas podijelite informacije s nama. Taj Vaš scenarij nije horror. Riječ je o filmu o automobilskim jurnjavama, pod naslovom «Stopping Power», a zanimljivost je tim veća što glavnu ulogu tumači karizmatični John Cusack. Kako napreduje produkcija?

Nažalost, «Stopping Power» je otkazan. Ja sam napisao scenarij, prodao sam ga, i studio me je za to isplatio. No za vrijeme snimanja, studio je ostao bez novaca, i sve je jednostavno stalo. Za tako nešto ja osobno još nisam čuo. Tim više što se radilo o filmu «teškom» šezdeset milijuna dolara. Osobno, ako me pitate, ne mislim da će se projekt više podići s mrtve točke. Kao autor kažem da je riječ o jako dobrom scenariju, za koji su ljudi u industriji odmah bili zagrizli, a Jan De Bont i John Cusack bili su u tom slučaju najbolji mogući izbor.

Sve skupa, što mogu reći nego da situacija budi frustracije i razočarenja.

Kada možemo očekivati otvaranje filma 100 FEET? I, naravno, postoji li mogućnost da ga vidimo i mi u Hrvatskoj?

100 FEET će imati svjetsku distribuciju, prema tome, sigurno je da će te ga vidjeti, a njegovo otvaranje zakazano je za kraj godine.

Gospodine Red, još jednom, hvala Vam na Vašem odvojenom vremenu. Posve smo zadovoljni. Želim Vam ugodan dan. Želite li možda još nešto poručiti čitateljima HorrorHR sajta?

Nadam se da će te svi vi i dalje uživati gledati filmove, podjednako kao i što mi uživamo dok ih snimamo.

Razgovarao: Mislav Pasini

Rođen u Splitu, na četvrtak 13, u lipnju 74. Odradio školu, završio je, upisao faks, diplomirao za profesora hrvatskog jezika i sada radi na srednjoj školi. A kad god ima vremena, prostor ostavlja za pisanje. Do sada radio za magazine Hollywood (gdje se bavio ponajviše horror žanrom), TV Story, povremeno u Jutarnjem listu, piskarao po magazinu Futura i još nekim inim fanzinima. Danas surađuje s Marvelovim zastupništvom u Zagrebu. (Bookglobe)

Prvi horror film gledao kao klinac, u kinu sa još samo sedam ljudi. („Funhouse“, Tobe Hooper). S dvadeset i četiri godine napisao svoj prvi triler horror roman „Blackout“, koji je objavljen kad je autoru bila trideset i jedna. Autor je knjige „Mrtva straža“, a najzanimljivija informacija, vjerojatno jest što je roman „Blackout“ u prvom naletu, pod oštrim rezom uredničkog skalpela objavljen na pola :)

Tijekom jeseni autoru izlazi nova, treća, knjiga, koja je ovog puta u potpunom horror okruženju, nastala na autorovom osobnom iskustvu. Najdraže knjige: „Shining“, „Jaws“, „Exorcist“, „Red Dragon“, „Four Past Midnight”…

Najdraži filmovi: ima ih puno… ne vezano za žanr! („Autostoper“; original, „Grindhouse feature: „Death Proof and Planet Terror“, Lost Highway, Mullholland Drive, Jaws, Pet Semetary, Clerks, Clerks 2, Mallratts, Deperted, Reservoir Dogs…)