Uvodna špica filma sadrži poprilično dobre kadrove nekakave nuklearne ili ini elektrane uz odličnu Goblinovu glazbu. Za one koji neznaju Goblini su snimili tonu stvari koje su se vrtile po velikom broju talijanskih horrora, posebice onih vezanih uz Daria Argenta. Zombie infestacija je ovom filmu pokazana od svog prvog slučaja – u spomenutom industrijskom kompleksu, radnici naleću na štakora izloženog velikoj količini radijacije. Par sekundi kasnije, štakor ugrize jednog od radnika, te mu uđu u odijelu i počne jesti utrobu. Prvi zombie je napravljen, dalje ide kao po traci. Prvih ajmo reći 35 minuta su baš pravi zombie horror iz osamdesetih, a nakon toga film kreće u cross over sa poznatijim cannibal filmovima, te završava ponovno u zombie điru. U šumama Nove Gvineje, društvo TV reportera te jedna jedinica vojske naleću na zombije, a potom i na neke domoroce kojima se uskoro mrtvi počinju vraćati u život.
Film je u cijelosti bio dosta dobar, dobre scene za zombijima, OK priča (sa opetovanom kritikom društva – poanta svega je da su bogate nacije radile na načinu kako da se riješe siromašnijih južnoameričkih i inih država) te dosta prikazanih zanimljivih idejea. Ima jedan problem, koji makar se dosta ističe, nije toliko nevjerovatno iritantan. Naime film je previše influenciran sa “tatama” zombie žanra, recimo:
* Većina muzike u filmu je kopirana iz Dawn of the Dead (ona glavna pjesma se stalno vrti i u ovom filmu)
* Neke scene su isto tako kopi pejst iz Dawna – u Dawnu napočetku specijalci napadaju one “buntovnike” u zgradi punoj zombija, dok ovdje isti takvi specijalci napadaju teroriste u nerkoj američkoj ambasadi – cijela ta scena od 4-5 minuta je kao remake Romerove scene
* Na Cannibal Holocaust vuču scene životinja po šumama, života domorodaca i posebice scena kasapljenja nekog krokodila (ajd ovdje se bar ne vidi kako ubijaju životinje).
* Odnos nervoznog tate, mame i zombie djeteta iz Night of the Living Dead je isto tako kopiran na jednu familju ovdje
* Neznam u kojem talijanskom filmu sam ovo već gledao, ali i ovdje ima dobra scena kada mačka panično izlazi iz utrobe mrtve žene etc…
Moram posebno spomenuti prilično dobre i česte grafičke scene ubijanja zombija, te vizualno i misaono jaku scenu domorotkinje koja u rukama drži malo ultra mršavo dijete, te prstima vadi crve iz nečije lubanje te ih žvače. Ima takvih nekih scena koje su namijenjene da i šokiraju, ali da i prate lajt motiv filma o užasnim uvjetima života u nekim dijelovima svijeta. Finalni zaključak, Hell of the Living Dead je puno bolji od velikog broja zombie filmova, te ga je i radi svojih očitih “veza” sa Romerovim filmovima fora pogledati.
