He Knows You’re Alone (1980)

Amy je u završnim fazama priprema za vjenčanje. Budući muž sa prijateljima odlazi na vikend momačku zabavu, a na njoj je da završno testira vjenčanicu. U pripremama joj pomažu dvije najbliže prijateljice, a u grad se vraća i njen bivši dečko, koji bi rado zamijenio trenutnog zaručnika. Amy shvati da je netko počne pratiti, a riječ je o manijaku sa podužim portfoliom ubojstava, koji se specijalizirao za budućim mladenkama i njihovom društvu.

“He Knows You’re Alone” je jedan od prvih post Halloween slashera, a ne znam ni sam kako sam ga uspio do sada preskočiti. Zahvaljujem modernim horrorima koji su u velikoj većini dosadni i/ili loši, pa mi ovaj povratak u osamdesete koji me drži zadnjih desetak dana, služi da pogledam neke zaboravljene ili pak nepoznate filmove iz zlatne dekade horora. Film otvara sasvim solidnim ubojstvom u kinu, nečime što je donekle inspiriralo jedan od killova u Scream serijalu. Ubojica je u ovom slasheru, za razliku od velike većine drugih, bez ikakve maske – riječ je o manijaku sa preglumljeno ludo facom koji koristi razne oblike noževa.

Modus operandi u novom valu ubojstava prepoznaje policijski detektiv sa personalnom vezom sa ubojicom, tako da kreće dvostruka igra mačke i miša. Sva sreća taj element sa murjakom je minimizran, pa film ipak postaje slasher, a ne nekakav crossover sa trilerom (nećemo sada o razlikama, ljubitelji slashera će ih znati prepoznati). Likovi su sasvim solidno posloženi, final girl je simpatična, frendice su joj uber promiskuitetne, što bolje u slasheru? Bivši dečko daje nekakvu laganu komičnu notu, koja ako je dobro tajmirana može sasvim solidno pasati unutar slashera – ponajviše pri razradi onih bitnijih likova.

Film ima dobru glazbenu podlogu, vidi se Carpenterov utjecaj, ali opet imaju neki svoj đir. Režija i kamera nisu nešto posebne, ali za razliku od velikog broja loših 80s slashera, film baš ima tu neku pozitivnu vibru. Ubojstva sama po sebi i nisu nešto, zapravo većina stvari se dešava izvan kadra, aka closeup na manijaka dok u nekoga zabija nož i slično. Zanimljivo je da uz svu promiskuitetnost, golotinja je prikazana vrlo “elegantno”, ništa nije baš u krupnom planu, ali “tu je”. Manje je bolje?

Negativni elementi u filmu se primarno vide u razvučenim dijelovima radnje, copy/paste scenama ala Michael Myers gdje se ovaj pojavljuje i nestaje (kasniji standard podžanra) i lošim (nepostojećim?) horror elementima. Film se snimao samo petnaestak dana, što je definitivno utjecalo na završni proizvod. Sve u svemu moglo je tu puno bolje, ali je opet i ovako manjkavo solidno u okviru manje poznatijih 80s slashera.

Film je režirao Armand Mastroianni, kojemu je ovo bio prvi posao, a kasnije je imao par višemanje (manje) poznatijih direkt na VHS horrora. Ono što je zanimljivo oko ovog filma je da je riječ o prvoj ulozi Tom Hanksa. Tom glumi mladića koji i nije toliko bitan, ima kakavih 4-5 minuta u filmu, a kažu da je trebao umrijeti, ali da su mu izrezali smrt iz filma jer je bio dobar u svojoj ulozi. Meni je još zanimljivija trivia to da je Don Scardino, koji glumi Amynog bivšeg dečka, kasnije napravio spektakularnu redateljsku karijeru – osvojio je čak 2 Emmya i imao je još 10 nominicija. Čovjek se bacio na komediju, Emmye je dobio za odličan 30 Rock, a sada režira on and off solidnu CBS-ovu seriju “2 Broke Girls”.