Anthony “Psycho” Perkins glumi doktora Jekylla, koji se krajem devetnaestog stoljeća u Londonu bavi eksperimentiranjem sa novim anesteticima. Prilikom drogiranja majmuna (LOL), dođe do nesreće i alkohol se prolije po kokainu, a jadan Jekyll udiše nusprodukt u obliku toksične pare. U tom trenu doktor se pretvara u Hydea, njegovu alternativnu ličnost koju pale prostitutke.
Kakvo otkriće… Makar se film zone “Edge of Sanity” (ala rub zdrave pameti), riječ je o potpunoj bizarnoj ludosti. Perkins je sam po sebi odličan, malkice je ostario od doba Psycha (uzmite u obzir godinu proizvodnje). Kao Jeyll je elegantan, a kao Hyde je i bez pretjeranog maekupa creepy. Kako je light motiv filma sex drugs ‘n drugs, njegov manijakalni Hyde zapravo izgleda kao pošteno sjebani narkoman, a Perkinsu tu njušku u ovom filmu itekako dobro nosi.
Već nakon prvog izlaska iz kuće i napada na prostitutke, vidi se gdje film ide. Od radnje koja se zbiva negdje pred kraj 1800-tih (ili pak početkom dvadesetog stoljeća), polusvijet kurvi i narkomana su čiste osamdesete. Frizure, haljine, nakit – crno blještavilo poroka je smješteno u “modernom svijetu”. Hyde postaje česti gost lokalnim svodnicima i kuplerajima, a seksualne fantazije su vrlo često vezane za kombinaciju vjere i mizogenije.
U prostitutkama Hyde traži odgovor na traumu iz djetnjstva prikazanu u uvodu u film, a sasvim su normalne scene kada glavu zabije u međunožje djevojke noći i u toj pozi recitira Oče Naš. Film je gledljiv baš radi tih ludosti koje nudi, fantazmagoričan je i djeluje kao nekakva bizarna noćna mora. Super je kada o nečemu što ćeš gledati ne znaš apsolutno ništa, pa te nešto pozitivni šokira. Nije riječ o nekom filmu koji se gleda radi svoje radnje, više radi tih opetovanih WTF momenata i odličnog Anthony Perkinsa.
Film za odabrane čudake…