Ako ste gamer vjerojatno ste čuli za igricu Dead Rising. Zombie makljaža izašla je točno pred deset godina i ako se ne varam na početku je bila ekskluzivna za Xbox. Par godina kasnije, izašla je Wii varijanta koja je gameplay podigla na novi stupanj.
Na igru sam totalno zaobravio do pred godinu-dvije kada je izašla filmska adaptacija. Film sam odgledao do pola, nije mi bilo nešto napeto, a djelovalo je (vjerojatno i je) kao generička SyFy Channel produkcija. Očito postoji neko tržište za ovo, budući da je evo u 2016. izašao i nastavak.
Za radnju drugoga je poželjno gledati prvi, ali radi “kalibra” dvojke zapravo uopće nije toliko ni bitno. U gradu koji je preživio zombie infestaciju, postoji nekakav miran suživot između ljudi i onih koji u sebi imaju čipove sa “lijekom protiv pretvaranja u zombije”. U igru se ubacuje vojska sa svojim mudrm planovima, teroristi te bogata multinacionalka koja proizvodi serum.
Jesse Metcalfe (iz neke sapunice) glumi Chase Cartera, novinara koji otkriva tajne planove određenih i većina filma ga netko proganja. Nažalost fokus filma je na jeftinom akcijaneru smještenom u svijet zombija. Radnja je klišejizirana, dosadna i komotno sam testirao da možeš fast-forwardati svako toliko bez da pogubiš nit filma.
Vjerojatno će ljudi koji su igrali cijeniti neke trenutke korištenja raznoraznog homemade oružja (ako se dobro sjećam, Dead Rising je bio poznat po tome da si mogao koristiti bilo šta iz okoline kao oružje). Zombiji su, onako loši, CGI efekti su ala The Walking Dead (ajd’ možda malo slabiji), a maske su mi bile pregumene.
Dosada od filma, nije niti za ljetnu sparinu…