Cry_Wolf (2005)

5

Ovaj osvrt sadrži spoilere. Za pričati o nekim filmovima jednostavno se mora spomenuti neki dio priče, a ovo je jedan od onih filmova u kojem par riječi znači mnogo. Tako ako planirate gledati ovaj film, preskačite ovaj blog post – ili još nemojte, dajte još dve rečenice, za svaki slučaj, možda vam spasim neštom vremena. Naime ovaj film sam imao doma već dugo vrijeme, ali tek nakon opetovanog tražnja uvaženog blog komentatora Irony-a, odlučio sam se film i pogledati. Na moju žalost :) Film kad bi se gledao u globalu spada više u vode trilera, ali se većina radnje isprepliće sa nekim odlikama slashera, te zaslužuje svoje mjesto na ovom blogu. Priča se vrti oko ekipice školaraca u elitnoj srednjoj školi koji međusobno igraju neku, po ovome što je nama prikazano, ultra dosadnu igru o vukovima i ovcama. U društvu se odredi jedna osoba da je vuk, te svi igrači moraju međusobno lagati, pretvarati se i whatever dok se ne otkrije tko je zapravo vuk. Kako se naši tipični mamini sinovi i kćerkice vole zajebavati, odlučuju dignuti igru na novu razinu. Iskorištavaju nedavno misteriozno ubojstvo jedne mlade žene, te preko e-maila šalju hoax svim učenicima u kojem detaljno opisuju ubojstva serijskog ubojice koji se kao vrzma oko škole. Word of mouth čini čuda, te paranoja počinje. Ubrzo, glavni lik filma, dotepenac u društvo, dobiva poruku preko AOL Instant Messengera koja je poslana od Wolfa (vuka), njihovog zamišljenog ubojice koji prijeti da će ih pobiti.

E sada, zašto se nisam mogao uživiti u film i dati mu prilike da se dokaže:

1) Početna fora oko stvaranja glasine po školi mi je izgledala totalna kopija jednog filma kojeg sam gledao prije par godina – slična tema, glumio je onaj papak plavi iz Dawson’s Creeka (u filmu je čak ako se dobro sjećam, čak vrlo dobro odglumio svoj lik). Taj originalni film, neznam sad kako se zove, je imao fantastičnu montažu te je jedna od pamtiljivijih scena iz tog filma gdje čovjek priča trač drugome, pa ovaj trećemu, pa tako domino efektom dalje, dok se ekran dijeli na prozore pa na kraju pred sobom imamo tipa par sto ljudi kako pričaju međusobno jedni sa drugima, tese svaki nalazi u svom djeliću ekrana. E pa ta cijela scena je ružno prekopirana ovdje.

2) Cijelo poanta tog društvo i te igra koje igraju mi je totalno izlizana, gledah brdo filmova u zadnje vrijeme oko mladih bogatih školaraca koji se zajebavaju. Uvijek su u društvu par različitih steretipnih kreatura – zgodnica, tupava, kuler, macho, deblji, opičena i novi učenik u školi. Već ti počne smrditi ono što ide pod 3) jer zna se tko od ovih različitih likova najčešće “popuši”.

3) Ubrzo nakon kraja uvoda te početka nekakvog inicijalnog zapleta (oko dvadesete minute mislim) već sam znao da je cijela priča namještena, te da ubojice zapravo nema:

– – a) Jedan od poznatijih slashera iz osamdesetih pod imenom April Fool’s Day je uveo ideju i nekakava pravila ponašanja u “lažnom slasheru”, tj slasheru u kojem kasnije saznaješ da su ubojstva sva namještena iz zajebancije
– – b) Neke scene su dijelovale toliko izfabricirane, da jednostavno moraš pomisliti da se glavnog lika navodi na neke situacije – tipa “pa naš frend je došao, doneo je od drugog frenda auto, te je stavio ključeve na gumu. Hm, hm i nakon toga naš lik ide do auta, ulazi, a ono zamisli na zadnjem sjedalu “ubojica”

4) Korištenje ultra stereotipa: prikazivanja nekog domara kako gleda neku učenicu da ti digne sumnju na njega, te otkriće da je jedna od cura iz ekipa zapravo lokalna djevojka sa stipendiji bez love. Ovo oko lokalne cure je ono teški stereotip, a još više ispada gluplji jer nema nikakve poante za cijelu priču, samo prikazuje da su scenaristi bili definitivno influencirani od nekih filmova slične teen privatna škola tematike.

Idemo dalje – u prvoj polovini filma se ama baš ništa ne dešava, lik stalno dobiva Instant Messenger poruke gdje ubojica prijeti i to je to. Kasnije imamo par kao bliskih susreta sa ubojicom, ali nema ubojstava, ništa se ne dešava, samo neka neuvjerljiva paranoja, nema krvi, nema leševa – nada. Što film primiče kraju, to se počinju bacati nekava zrnca slashera, u doslovno desetak minuta, skoro cijela ekipa završava “mrtva”, uz to da se samo za jednoga kao direktno vidi tijelo, dok je ovo sve drugo prepušteno gledateljevoj mašti. U glavi mi se potpuno potvrdila ideja da ubojice nema. Završna scena obračuna je toliko predvidljiva i napokon i onom no-clue gledatelju pokazuje da je sve do završnog ubojstva jedne osobe (nećemo baš previše u spoilere) sve bila sprdancija. Na kraju kraju imamo i jedan twist, koji je ajde bio neočekivan, ali isto to i radi cjelokupne kompleksnosti plana potpuno nerealan.

Iskreno, da nemam možda ovoliko iskustva u sličnim filmovima, možda bi mi film bio i nešto bolji, ali reference radi samnom ga je gledala i moja bolja polovica (tako ona kaže) te je svako toliko zazijevala za konstruktivnim kritikama na veliki broj preočitih, te dosadnjikavih scena. Znači 2:0, domaći protiv Cry_Wolfa. I btw, čemu ovaj “_” u imenu? Vremena filmskih imena poput Se7en su prošla, bilo je cool tada, sada ispada blesavo.

Cry Wolf (Unrated Widescreen)

Vezani filmovi i vijesti

Share.

5 Comments

  1. horrorfan on

    ja sam sad frisko pogledo film.Naime doso je u video… pa film i nije tako los kako se cini… al istina prepun je stereotipa…

  2. dobar mi je bio…mada nespada bash pod horrore…vishe thriller…al mi je bio dobar

Leave A Reply