Christine (1983)

8

NewImageArnie je tipični štreber koji osim popularnog prijatelja Dennisa u školi gotovo i nema prijatelja. Česta je meta napada školskih klipana, a i doma ima problema sa strogim roditeljima. Jednog dana na putu iz škole u zabačenom vrtu primjećuje staru karampanu u koju se odmah zaljubljuje. Otkupljuje je od sadašnjeg vlasnika, te sve svoje slobodno vrijeme počinje trošiti na uređenja auta. Auto imena Christine uopće nije samo obično prijevozno sredstvo…

Pred par tjedana na HorrorHR forumu startali smo sa filmskim klubom u kojemu je cilj u određenom vremenskom roku pogledati zadani horror film, te diskutirati o njegovoj kvaliteti, informacijama sa snimanja, DVD/Blu-Ray izdanjima etc. Vjerujem da će kroz vrijeme koncept filmskog kluba na forumu biti vrlo zanimljiv, a odlučio sam se započeti sa filmom Christine radi toga jer mi “ona” ima posebno mjesto u srcu.

Stvarno ne znam kada, ali u doba kada kod nas još nije bilo videoteka ili su se tek otvarale, bratićev stric (po drugoj strani) sa broda doneo je videokazetar i par originalnih kazeta. Jedna od kazeta bila je i Carpenterova “Christine”, koju sam tada desetak puta gledao (vrijeme kada nije bilo opcija, pa se jedan te isti film gledao svakih par dana) i baš mi je nekako ostao drag. Razmišljao sam malo, vjerujem da do neki dan na DVD-u, Christine nisam gledao od tada.

Carpenter je za svoj prvi film poslije neuspjeha sada kultnog “The Thing” odabrao “Christine”, film koji je rađen po knjizi Stephena Kinga, koja je taman u vrijeme snimanja konstantno bila na najvišim mjestima popularnosti na listama poput New York Timesove.

“Christine” je film koji počne tipično (škola, odrastanje), ali ubrzo kreće vrlo atipičnim putem. Horrori sa ubojitim autima i nisu neka česta pojava, a Christine, makar nije bila prva (bio je tu i The Car iz 1977), ostala je i dan danas sinonim ove mikrosekcije omiljenog nam žanra. Snimljen sa nižim, ali u globalu solidnim budžetom, film govori o jednoj naprasnoj i patološkoj ljubavi između teenagera i njegove jurilice. Scenarij (uz književnu podlogu) savršeno su iskoristili tadašnju masovnu fascinaciju amerikanaca prema autima, pa je King sve to lijepo upakirao uz poneku viziju iz svoje bujne mašte. Auto već od svog rođenja (doslovno, početak filma prikazuje stvaranje naše Kristinke na proizvodnoj traci) u sebi ima nešto natprirodno, a kada dođe u kontakt sa jadnim Arnijem, utječe na njegovu potpunu transformaciju.

Dečko sa naočalama bez trunke samopoštovanja, uz svoj novi super cool auto postaje zavodnik pun mržnje i osvetoljubivosti prema barabama koje su mu pokušale uništiti novu ljubav. Ljubav prema autu Carpenter je u nekim situacijama prikazao u nekakvim bizarnim erotskim tonovima (“Show me” scena, te oproštaj na kraju). Prva polovica filma se prilično sporo odvija, što utječe na jačanje svih likova i njihovih međusobnih veza što je savršen uvod za rasplet pun akcije, ludosti i par odličnih specijalnih efekata. Transformacija Christine iz razbijene olupine u savršeno izglancano vozilo je fantastično odrađena, malo me po kombinaciji perfekcije i “godine proizvodnje” podsjetilo na elan i znanje iza transformacije u vukodlaka u Landisovom “American Werewolf in London”.

Film je uz Carpenterovu glazbenu podlogu prepun dobre rock glazbe iz onog vremena i sa zadovoljstvom mogu reći da je “Christine” dobro ostarila. Neki filmovi sa godinama zastrane, ali ova stara Carpenterova djela se ne daju zubu vremena.

Share.

8 Comments

  1. undertaker on

    Nisam gledao,pogledacu,ljubitelj sam Karpenterovih filmova mada nisam gledao ovaj a pogledao sam mnostvo..a zanima me kako to “nakon neuspjeha sa “the thing” “…nisam upucen,kakav neuspjeh?hvala…

  2. eh,da…u ono vrijeme je izazivao strahopoštovanje mladih vozača prije sjedanja u stojadine,zaporožce,trabante ,vartburge,peglice,četvorke,fićeke i ostalu moćnu oktansku ergelu na našim prostorima,što je uz potencijalnu opasnost zahvata”polugeneralke” u subotu navečer s 2 komada u dotičnom vozilu,izazivalo pravi mali infarkt…mnogi od nas se sjećaju koliko puta se vrtio kadar kad Christina sama sebi radi limariju……..eh da…..još mi sad krene ulje iz oka i benzin iz nosa….ah ta divna vremena…

  3. fraEmiliano on

    Kino “Sloboda” ja i društvo odgledali smo ga otvorenih usta..Doista ne prevaziđeni klasik. Fotografija genijalna! “Show me” scena, jedna od najjačih u svijetu filma uopče.
    Sretan sam što sam ga gledao kao klinac.

Leave A Reply