Blood Freak (1972)

Ovaj film bi se mogao sažeti u slijedećoj frazi: Seks, Droge i ubojiti čovjek sa glavom purice. Da, purice… Glavni lik u ovom filmu Herschell (hm hm po kome je dobio ime) je motorist koji sa svojom djevojkom Angel dolazi na party kod njene sestre. Dok je Angel žena koja vjeruje u Boga i širi ljubav i dobrotu, njena hippie sestra u svom društvu uživa u fizičkom prakticiranju ljubavi sa nasumičnim muškarcima i uživanju svih vrsta narkotika. Herschell je samo pothead, te ne želi uživati u opijumu i kokainu, ali ga Angelina sestra brzo obrlati, te se izubija od droge i baci na seks sa sekom.

Kako je to bilo u sedamdesetima, Herschell nakon toga odjebava svoju sada već bivšu curu i ostaje u komuni sa svojim novim društvom. Mora se raditi, pa mu ekipa pronalazi posao u obližnoj klaonici purana. Nakon što dolazi, zaposlenici mu već u prvoj rečenici daje dobrodošlicu na posao, ali mu i nude posao u njihovom eksperimentu. Naime, rade nekakve (pozitivne kao fol) mutacije na puranima, a treba im netko da vidi dali su nakon toga ukusno jelo. Herschell se baca na hranu, ali nakon par sekundi pada na pod. Uskoro se budi, ali više nema svoju “osobnost” - postao je velika purica sa željom za ljudskom krvlju.

Ova boleština iz sedamdesetih nudi opičen soundtrack pun klavira i gitare, nevjerojatno lošu glumu koja na trenutke izgleda kao da je i improvizirana, nešto krvavih scena sa više manje bezveznim sadržajem i uz sve to scenaristi šalju jaku poruku. Glede poruke, ovo je jedan od rijetkih horror filmova u kojemu se kritizira korištenje narkotika, a uz to se veliča Bog i “dokazuje” da je vjera jedino što ljude može spasiti u njihovim problemima. Skraćeno - drogiraj se i postat ćeš polu čovjek polu purica :)

Većina interakcije sa čovjekom-puricom je totalno čudno: hippiji koji misle da tripaju, njegova djevojka koja kada ga vidi razmišlja o tome što će ljudi reći ako se oženi za takvog “čovjeka”, pa do toga da osim krvi on želi više i više droge.

Kao što možete primjetiti po slikama, glava gospodina purice je preloše odrađena. Djeluje doslovno kao da im je trebalo deset minuta da je naprave. Kad malo gledam, najviše su me šokirale scene urlanja. Naime, kada neka buduća žrtva naleti na “purana”, počinje se derati, ali njen “jauk” je snimljen jednom i onda ga se ponavlja jedno dvadesetak puta za redom. To je bio neki đir u sedamdesetima, jer sam i u nekim trailerima na DVDu vidio slični modus operandi. Kada sam već na DVDu, neki od extrasa su toliko bolesni da ne možeš vjerovati. Kratki filmići koji se tamo nalaze variraju od konzervativnog prikaza slavlja “Thanksigivinga” u građanskoj američkoj obitelji, preko voajerskih snimaka pin-up djevojaka, do dokumentarca o ovisnosti koji započinje usporedbom droge i zmijskog otrova.

U jebote, sad malo kad gledam, jedva sam preživio tih sve zajedno dva sata kopanja po ovom DVDu. Baš ti se u glavi napravi neka blokada uzrokovana šokom i nevjericom. Sumnjam da bi ikada gledao ovaj film, da nije aktivan Mjesec Opskurnog Horrora #1.

Vezani članci:

• 3.11.2005 -- Brain Damage (1988)
• 4.12.2007 -- The Funhouse (1981)
• 20.08.2007 -- Frankenhooker (1990)
• 30.10.2008 -- The Curse of the Komodo (2004)
• 4.10.2008 -- Horror (2002)