Zombies: The Beginning (2007)

Spektakl. U ovom posljednom filmu italo horror legende Bruna Matteia, radnja se nastavlja tik na kraj prijašnjeg zombie uradka “Island of the Living Dead”. Nažalost nisam ga gledao, nisam ni znao za ovu vezu, ali i bez toga se ovaj film komotno može gledati kao zasebna jedinka. Lučka patrola na nekakvoj splavi pronalazi zgodnjikavu Sharon – jedinu preživjelu sa ekspedicije na otoku punom zombija. U “Alien” điru, “Zla” korporacija koja je radila eksperimente na tom mjestu nagovara Sharon da se potpomognuta odredom specijalaca vrati na otok…

Talijanska produkcija snimljena na Filipinima sa miješanom filmskom družinom pokušava oživjeti zombie žanrovska ostvarenja koja su prije par desetljeća žarila i palila apeninskim poluotokom. Nakon što sam pogledao film ostao sam paf – kako toliko loš film može na kraju ispasti poseban? U prve dvije trećine filma možemo uživati u nevjerojatnoj količini akcijskih i horror klišeja, iznimno lošoj glumi i posebno bedastoj sinkronizaciji koja može zabaviti samo ljubitelje šrota.

Brdo scena je na granici nevjerojatne ultra B neinventivnosti, pa tako Sharonin san gdje se pojavljuje desetak zombija možemo u svojoj cijelosti vidjeti 3 puta u prvih petnaest minuta. Da, doslovno isti niz scena se pojavljuje u vrlo redovnim razmacima. Kada je snovi napokon natjeraju da se vrati na otok da istjera svoje “demone”, upoznajemo grupu elitnih šabana koji kreću na otok u podmornici (!?) Ni više ni manje nego podmornici, jebeš brodove pravi jebači se vozikaju pod morem.

Dolazak na otok prolazi u prikazu najmodernijih tehnologija praćenja pokreta preko satova, ulaženjem u kombi koji izunutra izgleda kao da je mega prostrana radnička hala i raznoraznim “ja sam cool” debilanama. Do koje četrdesete minute ne odvija se praktički nešta, ali tada u igru dolazi kombinacija svega i svačega – utjecaji se mogu pronalaziti u ikojem generičkom zombie filmu, Bavinim Demonima, pa čak i eskapadama doktora Moreaua.

Zla korporacija radi raznorazne eksperimente, što je uzrokovalo mutacije na n-tu, pa na otočiću se može naći na svakojake zanimljive kreature. Zombiji se od onih prvih scena u snovima baš ne ističu kao nepšto posebno. Neki izgledaju kao oživjele mumije, neki kao spomenuti Bavini demoni, ali im je zajedničko to da se glasaju kao napaljeni lavovi. Makeup je u nekim scenama toliko smiješan, jednostavno se diviš koliko se ljudi nisu trudili maskirati loše odrađene gumene dodatke na tijelu. Osim zombija tu ima i raznoraznih patuljak-monstruma, po podu se nalaze deseci porazbacanih fetusa, a u jednoj sceni smo počašćeni i sa nekakvim zombie yetijem. Da, nije prvi april…

Zadnjih dvadesetak minuta filma dižu razini zabave 500% – jednostavno dolazi do takvih spektakla koji doslovno ubacuju ideje Cronenbergovog “The Brooda” u otočnu zombie atmosferu. Jednostavno otvoriš usta, počneš sliniti i diviti se spektaklu koji nam je pokojni Mattei poklonio. Ovo otkriće započinje pojavom nekakve mutirane (gole) djece koja izgledaju kao potomci Coneheadsa (sjećate se toga?) prelivenih krvlju, ostacima majčinih utroba sa velikim crnim gumbima umjesto očiju. Kako bi Mastercard rekao – neprocijenjivo. Čak i iz horror perspektive ove pojave izgledaju odlično, posebice sa bolesnim pokretima i svojim bedastim tijelima. Btw primjerak momčića ovog je prva slika uz ovaj tekst.

“Zombies: The Beginning” je savršeni primjer filma koji je toliko spektaklularno loš da ga moraš cijeniti.