White Noise 2: The Light (2007)

White Noise je jedan od onih filmova koji su mi po traileru i priči izgledali zanimljivi, ali sam ih uspio nekako preskočiti. U međuvremenu sam čuo neke ne baš pretjerano dobre kritike, što mi baš i nije neka odbijenica, ali sam ostao paf kada sam vidio da se snima dvojka. Kako sam od drugih čuo da nema neke poveznice glede radnje, neku večer sam se odlučio za gledanje nastavak. Film otvara prikaz savršeno sretne obitelji, koja se u naizgled nasumičnom manijakalnom ispadu nekog tipa raspada. Prilikom objedovanja u obližnjem restoranu, Abeu pred očima nepoznata osoba ubija ženu i sina. U šoku, Abe pokušava nekako nastaviti svoj život, ali trauma je ipak pre teška te se odlučuje na samoubojstvo. U trenutku kada je već vidio bijelo svjetlo, doktori ga uspjevaju oživjeti.

Abe se vraća u žive, ali nažalost od sada može uvidjeti tko bi oko njega u vrlo kratkom roku mogao umrijeti. Svoju novu moć uzbrzo nauči koristiti za dobre ciljeve – spašavanje jadnih potencijalnih mrtvaca, ali uskoro saznaje da neka dobra djela stvaraju izuzetno mračne posljedice.

Iza filma stoji Patrick Lussier, poznat po režiji nekih novijih filmova o Draculi, a još poznatiji kao montažer većine novijih Cravenovih horror filmova. Već se po prvih petnaestak minuta filma može primjetiti njegov vizualni izričaj brzih rezova, koji mi je već postao izlizan, ali ajde stvari se ubrzo popravljaju na bolje. Kako su u igri duhovi, moram se osvrnuti na specijalne efekte, koji su ovdje sasvim zadovoljavajući. Makar se oni “grozniji” ne pojavljuju često (osim u kombinaciji sa naprasnim audio scare taktikama), iz perspektive efekata sam bio u potpunosti zadovoljan.

Misterij u filmu ti ni na tren nije dosadan, jedino je ideja za soluciju “prokletstva” koje se stvorilo djelovala malo previše rastegnuta. Obično u horrorima ljudi pokušavaju riješiti neku stvar na najpovoljniji i bezbolniji način, dok se ovdje apriori uzima najcrnji scenarij kao stvar koja se nemože promjeniti. Možda vam ovo djeluje konfuzno, ali kada pogledate film bi trebali (bar mislim:) shvatiti o čemu pričam.

Film kao film je prilično zabavan, nudi sat i pol vrlo solidne i na trenutke napete zabave.