Total Film diskusija sa nezavisnim redateljom i producentom Larry Fessendenom

Kada sam vidio koja će “faca” ove godine biti fokus Total Filmovog intervjua pred auditorijem na FrightFestu ostao sam pomalo razočaran. Larry Fessenden je indie redatelj, čiji niti jedan film nisam gledao – The Last Winter, Habit, Wendigo i Fear Itself segment “Skin and Bones”. Sva sreća da je čovjek izuzetno zanimljiv i ovo je ispalo mnogo bolje od prošlogodišnjeg razvikanijeg intervjua sa Tobe Hooperom.

Problem prošle godine je bio taj da je Tobe Hooper očito već čovjek u godinama i čovjek kojeg sa načele razne “životne zabave”, tako da je na elaborirana pitanja glavnog urednika časopisa Total Film često odgovarao samo frazama “da”, “ne sjećam se” i slično.

Fessendenov Wendigo se može naći i u našim videotekama, ali nisam ga nikada pogledao. Pri početku intervjua Larry je publici prikazao šestominutnu kolekciju scena iz svojih filmova i ostao sam paf – definitivno mi je žao da sam propustio njegove naslove, ali ima vremena da se to popravi. Filmovi dakako nisu za neku mainstream publiku, jer su kako je i sam rekao nakon odgledane prezentacije “nekako old school”, i “nema tu neke dinamike na koju su moderni gledatelji horrora naučeni”. U sljedećih 45 minuta Larry se pokazao kao izrazito zanimljiv sugovornik i pravi borac za svoju viziju horror filma – smislenu, jezivu, brutalnu, ali sa fokusom na priču, a ne samo na vizualno primamljiva ubojstva bez ikakvog smisla.

Kaže Larry da on kroz svoje filmove pokušava ući u horror kroz nekakva stražnja vrata, prikazati melankoliju, kritizirati trenutno stanje ljudskog društva, te se referencirao na stare Romerove filmove i utjecaj političke situacije te generacije na filmsko stvaralaštvo. Zanimaju ga horror filmovi koji su klasični po tome da se bore protiv autoriteta, kako kaže horror je uvijek bio kontra nečega, a sada se sve preselilo u vode tko će ponuditi veći body count.

Sam po sebi djeluje kao osebujna ličnost, ispričao je da se prije čak bavio snimanjima vjenčanja, ali su ga frendovi za koje je snimao kritizirali da je i njihov najljepši dan snimao kao neki horror – snimke kumova od iza kao da su stalkeri, a i početni poljubac muža i žene izgledao je kao da je početak nekog novog užasa. Kaže Larry da je jednostavno takav, ima svoju viziju svijeta, sa kojima baš i nije prezadovoljan (sigurno sam zabavan svojoj obitelji, pogotovo sinu kojemu govorim da svaki dan može doći do smaka Svijeta), a prolio je i dosta žući po američkoj političkoj eliti (Dick Cheney je poput Dr. Strangelovea).

Oko svojih filmova, rekao je da još planira napraviti neki film sa Wendigom, jer da je u istoimenom filmu majstor specijalnih efekata naparavio svoju verziju sa kojom je morao ići pa nije bio zadovoljan, a u The Last Winter nije imao nešto previše para pa su morali CGIzirane kreature koristiti.

Pričao je i o svojoj odskočnoj daski – dogovoru sa Guillermo Del Torrom da napravi remake njegovog filma “Orphanage”, ali došlo je do nekih nesuglasica u konceptima, te je film na kraju dobila druga osoba. Kaže da mu je ovoga najviše žao radi par stvari. Prvo zato jer je budžet trebao biti 18 milijuna dolara, za što bi on inače napravio 18 filmova, a drugo, ono najvažnije, da je uspio sa ovim filmom, povećao bi se interes za njegove stare i filmove i sa smješkom dovršava – “netko bi ih napokon pogledao”.

Sada se primarno bavio produciranjem, radi na filmovima Ti Westa (The House Of The Devil, The Roost), a sutra će se premijerno prikazati novi ala 80s horror “The Innkeepers”.