Prije par dana sam pisao o online horror festivalu Insomnifest. Službeno je sa prikazivanjem filmova krenuo jučer, a danas sam skupio malo vremena da steknem svoje prvo online pay-per-view horror iskustvo. Nakon jučerašnjeg azijskog horrora, danas je na tapetu bio američki slasher osebujnog imena TheCampusHouse.com. Kao što ste i sumnjali, ja sam jedan od onih 0.005% ljudi koje razveseli .com u imenu horrora.
Prije 30 godina maskirana individua ubija mladu umjetnicu u njenoj kući. U međuvremenu kuća je renovirana i trenutno koristi kao savršeno mjesto za snimanje reality showa o suživotu studenata. Među ekipom imamo sve klasične likove od tupe pompozne plavuše, nesigurne heroine, geeka, jebača itd. Znate već kako to ide u slasherima, postoji do tipa 10 tipova likova i samo ih se rotira kroz raznorazne scenarije. Preko neta na domeni iz naslova filma svi mogu gledati live događaje iz kuće, a u igru ulazi maskirani ubojica koji se nažalost pojavljuje relativno rijetko.
Većina scenarija se troši na dosadne i isprazne razgovore i pokušaje stvaranje relativno zanimljive atmosfere u reality showu baziranom na jako lošoj ideji koja nema veze sa pameću. Kako je film počinjao, neki likovi su čak i bili simpatični, ali kako se scenarij počeo topiti i oni su nestali u dosadnjikavoj atmosferi. Šmrc, još jedan .com slasher da ne valja…
2 comments
Vidim da je opet problem u scenariju i dijalozima – to je kod horror žanra uvijek glavni problem. Čovjek će lakše preći preko loših efekata ako glavni akteri filma ne filozofiraju gluposti tijekom cijelog filma.
Više gorea manje govora! :)
Ma da problem je kod većine horror filmova sa manjim financijskim mogućnostima to da trebaju popuniti 80-90 minuta sa velikom količinom priče, a scenaristi nisu baš na zadatku da naprave nešto iole zanimljivo. Stavrno rijetki filmovi ovoga kalibra uspiju pogoditi na tom planu.