Američki borbeni zrakoplov radi bizarnog razloga baca nuklearnu bombu u Atlantik. Bomba eksplodira točno negdje gdje se nalazi prehistorijsko morsko čudovište. Radijacija djeluje vrlo brzo, pa čudovište raste i počne napadati ribare i mornare u malom priobalnom gradiću.
The Sea Serpent iliti Hydra, film je poznatog (“odabranima”) španjolskog redatelja Armanda De Ossoria koji nam je donio “Blind Dead” serial (recenzija jednog od filmova: Tombs of the Blind Dead iz 1971). Ovdje je riječ o horror filmu koji se recimo to tako nekako fura na Godzillu, ponajviše one stare Tohove filmove. Sličnosti su samo u iznimno plastičnoj, skoro na nepomičnoj monstrumčini, dok je ostatak filma kolekcija bedastoća snimanih većinom u mrklom mraku.
Beštija ovdje izgleda ispordprosječno loše, ali film ima jednu posebnu čar – iznimno loše diskusije i katastrofalno sinkroniziranje. U prvih pet minura sam se toliko puta nasmijao kada sam vidio kako “scenarij” pokušava razgovor između pilota zrakoplova i baze upicaniti da izgleda doslovno kao da gledamo Top Gun ili neki dokumentarac o pravom zrakoplovstvu. Svaka druga riječ je tajna fraza (mama, tata, sin, lizaljka) i trude se kao da izgleda sve opako, a zapravo je presmiješno – toliko da dok ovo pišem imam bedasti jokerovski osmijeh na licu.
Kako je riječ o španjolskom filmu sa miješanom filmskom ekipom, svi likovi su sinkronzirani. Zamislite uber macho ribara u kanotijeri kojega je sinkronizirao nekakav krhki, gotovo ženskasti glasić? Neprocjenjivo. Kapetan ribarskog broda zapne sa Hydrom koja mu potopi brod. Odmah sljedeći dan, on – ribar – radi toga izlazi pred mornarički sud gdje ga smještaju na psihijatriju. Tamo nalazi na djevojku koja je vidjela istu tu živinu i koja je kao on dobila šut kartu u ludaru. Tamo on romantično zaključuje da, vidiš, kakav je to svijet, dve osobe takvih različitih klasa, moraju se boriti za istinu. WTF.
Borbe sa Hydrom, hehehe, nemam riječi. Odlična je, dakako u navodnicima, scena kada Hydra napada lokalnu luku u kojoj je jedno petnaestak ribarskih brodova. Dođe do eksplozije i jedan brod grune. Btw, riječ je o mini maketama, nije se imalo para za gruvati prave brodove. Nakon toga, grune drugi brod, pa treći, pa tako kakve dvije minute jedan po jedan brod u lučici. Jeb’ga kad se već isprsilo za makete, trebalo je to sve baciti u film.
Šećer na kraju, bacanje bombi na Hydru i eksplozija na prilaznij pruzi tako da čitava kompozicija vlaka pada u more. Oldskul maketa style ofcourse. Go Hydra!