The Mummy (1932)

Periodično pokušavam održavati nekakav balans, pa uz svakih dvadesetak novijih filmova se bacim na jedan iz stare škole. Universalov “Mummy” sniman je početkom 30tih godina prošlog stoljeća, u zlatnom dobu crno bijelih preteča modernim horror filmovima. Britanski istraživači u Egiptu pronalaze mumiju svećenika Imothepa, te uz njegovo mumificirano tijelo primjećuju dobro zaštićene papiruse. Profesor koji vodi iskapanja, zove austrijskog doktora Millera, stručnjaka za okultno, koji ga upozorava da se se zapisi sa papirusa ne smiju čitati, jer se sa time automatski pokreće prokletstvo. Mladi i poletni profesorov pomoćnik u tajnosti uzima papiruse te ih počinje prevoditi što iz višetisućljetnog sna budi Imothepa.

Radnja se šalta neko vrijeme u naprijed, gdje profesorov sin istražuje na istoj lokaciji. U šator mu dolazi misteriozne egipćanin (Imothep) koji mu pokazuje gdje mora kopati da nađe mumiju djevojke Amon Rha. Uistinu, na toj lokaciji nalaze na još jednu mumiju, te se polako počinje otkrivati egipćaninov plan. Imothep je ubijen radi svoje veze sa Amon Rha, te uz zapise sa papirusa pokušava ponovno osvojiti svoju djevojku koja je sada reinkarnirana u doktorovoj kćerki.

Mummy mi totalno razočarao. Očekivao sam da će pratiti duh tih old skul Universalovih filmova poput Dracule, a ono je ispalo da ih prati do razine blatantnog kopiranja. Za Mummy se može reći da je doslovna kopija “Dracule“, samo zamijeni glavnog monstruma iz Lugosija u Karloffa i to je to. Bazična priča je skoro ista, a neke scene, pa čak i kadrovi, su u potpunosti iste kao kod Dracule. Druga negativna stvar mi je to što se Karloff u obliku mumije pojavljuje samo na početku (njegov izgled je besprijekoran), dok se u ostatku priče on se pojavljuje u obliku malo starijeg egipćanina.