Radnja filma prati dvoje mlađih zaposlenika lokalnog hotelčića koji se nakon dugogodišnjeg rada zatvara. U praktički zadnjoj noći u hotelu su popunjene samo dvije sobe, a zaposlenici vrijeme krate zezanjem i diskutiranjem o tome dali je u hotel opsjedao duh mlade žene koja se pred pedesetak godina tamo ubila na dan svoga vjenčanja. Usred noći klavir počne svirati sam od sebe…
Ti Westov novi film The Innkeepers bio je jedan od najočekivanijih naslova na ovogodišnjem FrightFestu. Čovjek se pojavio u društvu američke klike nezavisnih redatelja u koje spadaju Adam Green (Hatchet), Joe Lynch (Wrong Turn 2, Knights of Badassdom) i Lucky McKee (May, The Woman) i sudjelovao je na vrlo zanimljivoj panel diskusiji o trenutnim trendovima koji vladaju u američkom horroru.
Gledao sam ranije Ti Westove filmove i vidim po nekim člancima na sajtu da sam već spomenuo da ne kužim fascinaciju njegovim likom i djelom. Par filmova koje sam pogledao bili su u najboljem slučaju eventualno prolazni – tu mi odmah pada na pamet The Roost i film koji sam stvarno želio voljeti ali nula bodova – House of the Devil. Ok i Cabin Fever 2, koji je sranje je službeno potpisan od njega, ali tu je bilo tonu problema sa studiom i producentima, tako da neću mu ovaj bezvezni nastavak uzeti u obzir.
Kada je “The Innkeepers” završio, kinom je zavladao ogroman pljesak, novinar do mene je pisao na Twitteru “Napokon neki odmah od nepotrebnog ubijanja, pravi dobri oldskul film o duhovima”. Fascinacija lijevo, obožavanje desno – a meni film potpuno whatever.
Vizualno film izgleda vrlo lijepo, kemija između vrlo simpatičnih likova postoji, njihove diskusije se sa zanimanjem prate, ali horror čuči negdje u mraku i ne da mu se van. Znači za film koji se dešava unutar jedne opsjednute ili “opsjednute” zgrade očekivao sam bar solidnu količinu napetosti, a ono film doslovno nudi, ma ako, par minuta horrora, dok je sve ostalo potrošeno na razgovor između glavnih glumaca. Konstantno se gradi napetost, ali do nje nikako ne dolazi…
Oni horror elementi koji su prisutni na kapaljku su vrhunski, iznimno dobro praćeni sa glazbenom podlogom, te nude gledatelju osjećaj jeze. Sve drugo, ok nije baš sve nezanimljivo, ali za mene stvari se miču puževim korakom. Kraj, ajd, daje ok opcije, ali iskreno jedva sam čekao da film završi.
5 comments
brijem da bum bacil oko na ovo..
Moram pogledati taj film.
Film za opuštanje, pogledat ću ga.
Film je picajzla!
‘Yankee Pedlar Inn’
Mladi američki reditelj Ti West nastavlja da vredno radi, pa tako nam stiže njegov novi uradak koji poseduje odlike starijih horora, poput onih koji su bili aktuelni s kraja 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog veka.Smeštena u hotel ‘Yankee Pedlar Inn’, koji broji svoje poslednje dane, radnja u fokus postavlja dvoje zaposlenih.Claire i Luke se dosađuju dok čekaju povratak gazde sa Barbadosa.Par gostiju, od kojih je jedna nekadašnja popularna glumica, Leanne Rease-Jones (a tu je i od supruga odbegla, žena s detetom), samo na momente prekidaju monotoniju.Kroz neobavezan razgovor dotiču se i teme istorijata hotela.Hotel ima svoju mračnu stranu, jer postoje svedočenja kako je opsednut duhovima.Naime, tu je nekada davno mlada nevesta izvršila samoubistvo i navodno još uvek po hotelskim sobama i po podrumu hotela traži svog voljenog čoveka.Dvoje recepcionera onako iz zezanja, kreću s aparatima za otkrivanje natprirodnih zvukova, kako bi pronašli ‘opipljive’ dokaze da duhova ovde stvarno ima… Spor ritam, sa nekolicinom ne baš zanimljivih likova, ne nudi ništa posebno u već poprilično eksploatisanoj tematici bavljenja duhovima u horor žanru.Bez obzira što je napravljena solidna atmosfera, režija se pretenciozno pozabavila dramaturškim aspektom priče.Postepeno se stvaraju tenzije, uz neobjašnjivo razvlačenje u jalovom pokušaju da se postigne neka dublja karakterizacija glavnih likova, da bi onda usledila eskalacija u samoj završnici.A to je ispalo jako mlako, pa dobijamo samo par horor scena, iole vrednih pomena.Nosioci glavnih rola, koji zapravo nose čitav film nisu pokazali bog zna šta, iako je simpatična Sara Paxton evidentno uložila puno energije, mladalačkog entuzijazma ne bi li nam dočarala što upečatljivije lik ljupke Claire.Pat Healy je rutinski odigrao rolu mrzovoljnog, pomalo ciničnog recepcionera, pa je njegov Luke ostao u senci svoje mlađe koleginice.Kvalitet fotografije nije na nekom zavidnom nivou, a slabi specijalni efekti, služe kao podsetnik kako je reč o skromnoj, nezavisnoj produkciji.Na osnovu gore izrečenog, može se zaključiti kako su ljubitelji žanra ostali uskraćeni, jer su ovde dobili stravu i užas tek na kašičicu.Moja skromna očekivanja nisu ispunjena, pa stoga je jasno da će moja preporuka ovog puta da izostane.