Sa nestrpljenjem sam očekivao nastavak House of 1000 Corpsesa, filma koji mi je bio jedan od boljih novijih ostvarenja. Zašto je House… dobar? Rob Zombie, koji je usput extremni fan horrora, što se može viditi kroz cijelu njegovo glazbeno stvaralaštvo, se bacio na kreiranje opičenog horrora, snimljenog u “moderno” doba, ali idejom i detaljima smještenog u “old school” (bar za horrore) doba od prije par desetljeća. Makar je većina negativnih komentara na film pljuvala njegovu priču, sličnosti sa poznatim mrcvarenjima u Texas Chainsawu etc, po meni je film bio čisti masterpiece, dugo nisam gledao film napravljen sa toliko žara, pedancije i veselja prema pojedinostima koje pravi horror treba imati.
Glede Devil’s Rejectsa, osim povremenog snoopanja na ofišl sajt i novogodišnje čestitke koje sam dobio od Lions Gate Films (blagodati pretplate na Fangoriu:), nisam znao ama baš ništa o radnji filma. Inače baš ne preferiram čitati back covere DVDa i VHSa (khm, jako jako rijetko da sam pogledao koji VHS u zadnjih 4-5 godina). Nakon što sam pogledao film, imao sam totalno podijeljene osjećaje…
Plus: zabavno je gledati evolucije lude familje iz House of 1000 corpses; odnosi među likovima su mračno dobri; konverzacije su zakon – koliko smiješne toliko brutalno čudne; ubijanja su očekivano kvalitetna; glumci su super (od ekipe iz prvog dijela, do uloga par horror legendi poput Ken Foree iz originalnog Dawn of the Dead, Michael Berryman iz Hills Have Eyes, te par “poznatih” faca bad ass Danny Trejo te Diamond Dallas Page, poznati “kečer” :); film je sniman vizualno savršeno
Minus: jedini, ali po meni, iz potpuno subjektivne perspektive, minus je to što ovaj film nema ama baš ništa sa horrorom. Prvi dio je bio čisti horror, a ovo je više neki “opićenac” ala Rob Zombie meats Tarantino. Uz to, u filmu uopće nema Zombieve ili bilo kakave slične muzike.
this is the house, come on in
this is the house, built on sin
this is the house, nobody lives
this is the house, you get what you give
Ovako je počinjala pjesma na uvodnoj špici House of 100 Corpses, koju je Zombie doma skladao dok je montirao sam neke materijale bezvezne, koje su nakraju postali špica. Film je već unaprijed bio pečatiran sa njegovom ljubavi prema horroru, ali u Devil’s rejects, nema te ljubavi, već samo preferencije prema sicki stvarima, konverzacijom i situacijama. Još jednom da napomenem, moje razočaranje sa filmom je čisto iz perspektive očekivanja za nastavljanjem tradicije iz prvog filma – film je jako dobar, bolestan, ali (opet ja) nije horror ;)
1 comment
hmmmmmm.meni se film uopće nije svidio.jedina svijetla točka filma mi je bila ova glavna glumica (ženica od roba)samo zato jer je zgodna.film mi je dosadan i nekako se sporo odvija.čini mi se da je rob izgubio tu neku misao zašto ga je išao radit.kao da se je samo usredotočio na to kako je ta obitelj jako bolesna,kako su oni totalno ludi,ovo ono.bezveze imo