The Burning (1981)

“The Burning” je jedan od onih horror filmova koji su doslovno prošli trnje i kamenje. 1980 godine, sada mega planetarna braća Weinstein (čitaj: Miramax, Grindhouse i stotinjak ostalih manje više poznatijih horrora) bavili su se glazbenom produkcijom. Kako kaže Tony Maylam u audio komentaru na nedavno izašlom DVDu ovoga filma, upoznao se sa njima u Londonu kada im je prodao prava na američku distribuciju za koncert Genesisa koji je producirao. Kako im se sviđao njegov rad ponudili su mu mogućnost režije horror filma. Naime, sada već legendarni Weinsteini do tada nisu imali nikakve veze sa filmom, a vidjeli su mega potencijal u teen horroru. I tako smo dobili “The Burning”, film za koji se priča da je inspiriran sa “Friday the 13th”, dok Tom Savini govori da je ideja složena i prije nego što se “Petak” počeo snimati.

Spomenuti Savini je odbio kreiranje specijalnih efekata za dvojku petka trinaestog, jer mu se sviđala ideja Weinsteinovih, te je ostavio svoj iznimno prepoznatljiv trag u ovome “izgubljenom” slasheru. Ovo izgubljen ima veze sa filmskom distribucijom, naime čim je izašao, film je bio toliko izrezan, a čak mu ni to nije pomagalo da se prikazuje u nekim američkim državama. Preko bare, u Velikoj Britaniji, film je bio jedan od glavnih predvodnika video nasties ere, tako da je na svim frontovima film jednostavno “popušio”. U zadnjih dvadeset i pet godina, filma u svom originalnom formatu nije bilo ni za lijek, a tek je start američkog Monsters HD kanala donijelo “The Burning” u svom uncut izdanju. Napokon, prije par tjedana, uncut verzija filma je izbačena na DVDu i došlo je vrijeme da se mogu počastiti sa ovim 80s slasherom.

Ako pratite HorrorHR, možda ste unaprijed primjetili da kada do detalja pišem o nekim filmovima i to prije nego što sam se počeo zabavljati sa radnjom, da to znači da je film na neki način poseban. To je istina jer je “The Burning” savršeni predstavnik slashera iz 80tih, film kojega se mogu posramiti mnogi mnogo poznatiji filmovi ovoga horror podžanra.

Radnja započinje u ljetnom kampu Blackfoot gdje se nekolicina teenagera odlučuje na zajebanciju sa domarom kampa Cropsyem. Dok spava ispred glave mu stavljaju nekakvu zapaljenju trulu lubanju i onda ga naprasno bude. Pospani Cropsy se usere u gaće i u panici sruši lubanju na svoj krevet te uzrokuju požar. Potpuno zapaljen istrči iz svoje kolibe i surva se niz provaliju. Pet godina kasnije, potpuno spaljenoga Cropsya puštaju iz bolnice, a u glavi mu je jedino brutalna osveta. Preko puta kampa Blackfoot, sada se nalazi novi kamp, prepun potencijalnih žrtvi.

Što je toliko dobro u ovom filmu? Pa rekao bi sve. Ali doslovno svi elementi od kojih većina u slasherima ne fercera, ovdje su odrađeni na azvidnoj razini. U polusatnom uvodu, doslovno se možemo sprijateljiti sa nekim od glumaca, te ti jednostavno nije svejedno kada neki od njih završe koknuti. Međusobna interakcija između nekolicine voditelja kampa i mlađih teenagera djeluje nekako prirodno, može biti jer je bilo dosta naturščika u igri. Isto tako, film je jedan od rijetkih slashera gdje teenagere stvarno glume ljudi ispod 18 godina. U filmu se može naći i nekolicina glumaca, koji su kasnije stvorili planetarnu popularnost. Tu najviše mislim na Jason Alexandera, glumca kojega je kasnije proslavila uloga Georgea u “Seinfeldu”. Ovdje George ima dosta kosice, ali je već i tada stvarno smiješan tip. Pričao je Savini u dokumentarcu da je ovaj stalno bacao neke fore na setu, da su se konstantno smijali uz njega. Uz njega se u jednoj ulozi može vidjeti i Oskarovka Holly Hunter.

Ubojica Cropsy je po meni stvarno jebena faca, da film nije bio toliko brutalan i da nije došao pred gledatelje u svom okljaštenom obliku, siguran sam da bi se oko njega stvorio serijal. Njegov izgled, spaljena deformirana faca, odabir oružja (poveće vrtlarske škare), snimke iz njegove perspektive uz creepy disanje i glazbenu temu – jednostavno sve je savršeno.

Akcija je u većini dijelova prilično dobra, znate i sami kada Tom Savini ubaci svoje prste u nešto, da se može očekivati inovativni načini riješavanja “viška” teenagera. Daleko najpoznatija i najimpresivnija scena je jedan masovni, u tom trenu neočekivani, pokolj u kojemu lete odrezani prsti, buše se grla, režu glave i slično. Cropsy zna svoj posao, godine gorčine su učinile svoje.

Sve u svemu, pogledah oveći broj slashera, a “The Burning” mogu staviti u sami vrh među 5 najboljih.