Tenebre (1982)

Jučer navečer sam si taman malo oslobodio večer i odlučio pogledati nekog “talijana”. Stavim DVD Argentovog “Deep Red” i skužim nakon prve rečenice da DVD ima originalni audio i samo njemačke titlove. Kako njemački eventualo pričam i shvaćam pijan, teškim srcem vadim Argenta van i u grintanju pokušavam naći neku alternativu. Hm, pada mi na pamet Tenebre – isto Argento, nisam ga još gledao i kažu da je poprilično dobar giallo – ok Tenebre it is…

Film se vrti oko Petera Neala, poznatog američkog pisca kojemu je novi roman Tenebrae upravo izašao u prodaju. Peter radi promocije romana odlazi u Italiju, a usporedno sa time netko izrezbari mladu ženu i popuni joj usta sa stranicama iz Peterovog djela. Da stvari budu zanimljivije, Peter počne primati pisma od ubojice.

“Tenebre” je odličan Argentov giallo film za kojega iskreno nisam očekivao da će mi toliko pasati. Sjećam se da sam Argenta počeo gledati kada mi je bilo cca 12-13 godina i u tim godinama nije mi baš dobro sjeo. Posebice pamtim film Stendhalov Sindrom koji uz ekipu nisam mogao nikako provariti. Od tada je prošlo petnaestak godina, ukus i očekivanja od filmova su mi se pošteno promjenila i u ovoj fazi počinjem za osvježavanjem italo horror groznice u mojoj glavi.

Radnja ovoga filma je prilično zanimljiva, uz svako novo ubojstvo pokušavaš složiti moguće razriješenje slučaja i baš sam uživao u tom whodunnit lovu na ubojicu. Gledao sam Anchor Bayovo uncut izdanje filma, te sam imao prilike pogledati sve eksplicitnosti koje je Dario Argento namijenio publici. Ubojstva su poput cijelog filma odlično stilski odrađena, a uz to vrlo brutalna i krvava. Napetost i glazbena podloga koja prati dinamičnije dijelova filma je na zavidnoj razini.

Uživao sam u Argentovoj viziji i načinu snimanja nekih scena. Posebice mi se u glavu ucrtala scena kada doslovno minutu i pol vrti kameru preko raznih dijelova kuće tako da u finalnom kadru dođe do pojave ubojice koji upravo ulazi kroz prozor i savršena poduža scena napada psa na mladu nevinu djevojku. Ovo sa psom je bilo stvarno perfektno za vidjeti – rijetkost je naići na ovako realistički snimljenu scenu napada. Ne mislim tu samo na trenutak borbe za život, već na svih skoro tri/četiri minute filma gdje se pas nalazi u igri.

Finale filma odličmo zaokružuje cjelinu – zanimljivo i brutalno. Moja topla preporuka!