keyboard_kant wrote:john_constantine wrote:
da, ma prijateljica je postala teško depresivna, bila je mjesec dana u bolnici, pokušaj samoubojstava i sada je na lijekovima dok pokušava proći ovu prvu godinu. A ja se ne mogu više nositi s time, već imam dovoljno briga i problema doma. Pa sam ju počeo polako brisati iz života. Tako mi ionako i svi savjetuju, takve osobe će se jedanput prije ili poslije ubiti i sve to. I samo se pitam je li to u redu.
P.S.
Imala je već i prije depresivne ispade i pokušaje samoubojstava, ali se to smirilo i sada odjednom, paf...
znam kak ti je, ne baš točno tako, ali i ja sam već davno počela izbjegavati ljude koji "šire negativnu energij", stalno su u depri, itd... teško je biti uz takve ljude, nakon recimo kave s njima osjećaš se užasno...
ali opet, treba i njima podrška, ako znaš razgovarati s čovjekom, možeš mu pomoći, ako naravno nije neki kronični slučaj u pitanju, u tom slučaju pomaže samo professional help and drugs.
Da. Ma odlučio sam samo da ću joj više puta mjesečno pisati klasična pisma, kako voli. Ono, podršku, pa omiljene teme o kojima voli slušati od mene, i slično.
Bub - da, ali problem je što prije nisam slušao te savjete i ispalo je da su bolje znali od mene. Kada sam bio onako zaljubljen u onu blago mentalno retardiranu djevojku, svi su mi samo govorili istinu, a nisam ih slušao. Tako su i sada oni moji glasovi razuma. Nisam baš niti ja baš "normalan" - kada sam bio s njom, ponašao sam se kao manijak. Htio sam joj pomoći kada se plakala, kada je bila u bedu, kada se pokušala ubiti čačkalicom u venu i slične depresivne ispade. Ne namjeravam više to prolaziti...
Sada ću je samo ostaviti na miru. Dao sam joj broj telefona ako hoće nekoga da ju sasluša. A ostalo, klasična pisma, to je bar djelotvornije nego te ograničene sms poruke.
Michel puši karu.