što je stvarno ovo zadnje bilo nužnojohn_constantine wrote:prvi stres na poslu, ma vjerojatno sam imao prije par puta, ali ovo je bio, baš kada sam bio svjestan da imam stres. Poteškoće s disanjem, kratki napadaji i jako su mi smetali glasovi oko mene... Na kraju se to završilo udaranjem rukama po zidu do krvi.
?
zbog tahvih stvari se mjenja stanje svijesti....ali dobro da se suzdrzo pa nije negog od njih umlatio (moje misljenje)metallicat wrote:što je stvarno ovo zadnje bilo nužnojohn_constantine wrote:prvi stres na poslu, ma vjerojatno sam imao prije par puta, ali ovo je bio, baš kada sam bio svjestan da imam stres. Poteškoće s disanjem, kratki napadaji i jako su mi smetali glasovi oko mene... Na kraju se to završilo udaranjem rukama po zidu do krvi.
), nabiguzica, da me obavijesti kako imam red na blagajni (koji se u međuvremenu stvorio, naravno) 
da... A ne znam, vjerojatno nije bilo nužno. Ali ili udaranje u zid ili ponovno rezanje nožem po ruci, pa sam odabrao ovo prvo... Boli ko sam vrag kada udariš svom snagom u zid, ali smiri te... Ma već godinama se tretiram tim samoozljeđivanjem, samo je ovo nova metoda.Decadentor wrote:zbog tahvih stvari se mjenja stanje svijesti....ali dobro da se suzdrzo pa nije negog od njih umlatio (moje misljenje)metallicat wrote:što je stvarno ovo zadnje bilo nužnojohn_constantine wrote:prvi stres na poslu, ma vjerojatno sam imao prije par puta, ali ovo je bio, baš kada sam bio svjestan da imam stres. Poteškoće s disanjem, kratki napadaji i jako su mi smetali glasovi oko mene... Na kraju se to završilo udaranjem rukama po zidu do krvi.
ma isključim si slušne aparate, pa se ništa ne čuje. Meni se čini da je to jedino najbolje rješenje, jbg... A ostalo, mah, morati ću se obratiti direktorici, jer jednostavno, od šefa nikakve koristi. Već sam se žalio na radnike i ništa, kao i za druge stvari koje nemaju veze s radnicima, a otežavaju nam posao. Kao da nema utjecaja... A i moj kolega se isto žalio na radnike s drugim koji je isto glavni, isto nikakve koristi...Jane Doe wrote:pa jel imaš kakvog šefa tamo koji je ok i normalan čovjek da popričaš s njim kako sve funkcionira (ili, bolje rečeno, ne funkcionira kako treba radi pojedinaca) ?!
a znam te kvocatelje. tak i meni neki dan; mijenjam 2 kolegice i gužva na blagajni, taman sve riješim i telefon za mene i moram otić u drugu kancelariju radi nekih podataka jer nemaju svi sve programe, nravno, i rješavam stranku i dođe opet onaj lik (onaj od neki dan, opet
pa ono, čovjek, jel se ja mogu klonirat, jel nema niko da poštambilja fakin uplatnice za vodu i naplati, pa naplati ti, ak te to tak brine..... jebemu sve
i završim sa strankom, odem na blagajnu i rečem ljudima da sam na 2 posla i niko niš, svi ljubazni i sredim sve za 2 minute....
neznam u čemu je problem da se mora ić zamnom, pa ne idem lakirat nokte, radim, i to dva posla odjednom...
trebaš samo sam sebe izdresirat da ti uši služe za propuh zvukova koje proizvode glupi ljudi (znam da je teško i meni je to profunkcioniralo nakon par godina dresure). radi svoje što bolje možeš, a za bilo kakva ometanja se obrati šefu i boli te kita ko se ljuti ili vrijeđa ili bilo kaj u vezi toga
nije namjerno, nego se dogodi. ima takvih situacija i masiranja mozga di bi najradije uzela klamericu ili bušilicu za paipr i raspalila s njome šamar nekom.metallicat wrote:što je stvarno ovo zadnje bilo nužnojohn_constantine wrote:prvi stres na poslu, ma vjerojatno sam imao prije par puta, ali ovo je bio, baš kada sam bio svjestan da imam stres. Poteškoće s disanjem, kratki napadaji i jako su mi smetali glasovi oko mene... Na kraju se to završilo udaranjem rukama po zidu do krvi.
naravno da je samoozljeđivanje. Ne bi udario u zid da nije... Mislim, opusti me kada si vidim svoju ranu na rukama i krv. Ali svjestan sam i da to nije zdravo niti pravilno rješenje.Decadentor wrote:opet je samoozljedivanje, probaj si nabavit neku vrecu ili nesto....al opet neces iimat vrecu uz sebe u zadanom trenutku...
da, probaj tako, nemaš što izgubit.john_constantine wrote:ma isključim si slušne aparate, pa se ništa ne čuje. Meni se čini da je to jedino najbolje rješenje, jbg... A ostalo, mah, morati ću se obratiti direktorici, jer jednostavno, od šefa nikakve koristi. Već sam se žalio na radnike i ništa, kao i za druge stvari koje nemaju veze s radnicima, a otežavaju nam posao. Kao da nema utjecaja... A i moj kolega se isto žalio na radnike s drugim koji je isto glavni, isto nikakve koristi...Jane Doe wrote:pa jel imaš kakvog šefa tamo koji je ok i normalan čovjek da popričaš s njim kako sve funkcionira (ili, bolje rečeno, ne funkcionira kako treba radi pojedinaca) ?!
a znam te kvocatelje. tak i meni neki dan; mijenjam 2 kolegice i gužva na blagajni, taman sve riješim i telefon za mene i moram otić u drugu kancelariju radi nekih podataka jer nemaju svi sve programe, nravno, i rješavam stranku i dođe opet onaj lik (onaj od neki dan, opet
pa ono, čovjek, jel se ja mogu klonirat, jel nema niko da poštambilja fakin uplatnice za vodu i naplati, pa naplati ti, ak te to tak brine..... jebemu sve
i završim sa strankom, odem na blagajnu i rečem ljudima da sam na 2 posla i niko niš, svi ljubazni i sredim sve za 2 minute....
neznam u čemu je problem da se mora ić zamnom, pa ne idem lakirat nokte, radim, i to dva posla odjednom...
trebaš samo sam sebe izdresirat da ti uši služe za propuh zvukova koje proizvode glupi ljudi (znam da je teško i meni je to profunkcioniralo nakon par godina dresure). radi svoje što bolje možeš, a za bilo kakva ometanja se obrati šefu i boli te kita ko se ljuti ili vrijeđa ili bilo kaj u vezi toga
Više mi je bed radi kolegice. Najprije ću raspraviti s njom o tome, da li bi joj bio problem da se dogovorimo da dođe samo za vrijeme pauze ili kada nema posla, a ne da brblja tijekom posla dok je ludnica, jer on nema što raditi...
da...Ma može se me ono dugo masirati, ali nikada ne bi digao više ruku na nekoga osim u samoobrani ili nešto.Jane Doe wrote:nije namjerno, nego se dogodi. ima takvih situacija i masiranja mozga di bi najradije uzela klamericu ili bušilicu za paipr i raspalila s njome šamar nekom.metallicat wrote:što je stvarno ovo zadnje bilo nužnojohn_constantine wrote:prvi stres na poslu, ma vjerojatno sam imao prije par puta, ali ovo je bio, baš kada sam bio svjestan da imam stres. Poteškoće s disanjem, kratki napadaji i jako su mi smetali glasovi oko mene... Na kraju se to završilo udaranjem rukama po zidu do krvi.
još nisam, valjda ni neću. al ak me neko tako izmaltretira, sačekat ću ga u free time i izbliskat, i nije se dogodilo na poslu i može se jebat
