Kad smo već kod ljeta evo još jedne kad mi je bilo 9 godina (kolovoz, subota 1988 godine):
Ja i mater i čale i moja sestra bili na otoku Zlarinu i brali pidoče (dagnje) nešto smo mislili koristiti za ribolov kao mamce, a nešto za jelo (sve na buzaru...mmm).
I tako ti svatko bere na svom djelu, a ja vidim kako stari uvijek donosi mnogo dagnji ali bez kese ili neke kantice, pa ga pitam kako to da donese toliko pidoča, a on meni da većinu što ne stane u ruke donese u kupačima.
Vidjeh da je to dobra ideja pa se i ja odvažim na na bolje prikupljanje. I kupim ti ja i stavljam u kupaće u kojima je bila već hrpa velikih pidoča.
Kad sam ih se nakupio toliko da su mi neke ispadale iz kupačih krenuh prema brodu da iskrcam ulov, kad tijekom mog polaganog plivanja osjetim oštru bol u predjelu prepona i kriknem pod vodom da sam sam sebe čuo
.
Vikao sam; "- Majko moja...majko moja...", a bol sve jača. Kad sam izašao na obali istresem ti ja dagnje iz gaća kad imam šta vidjeti jedna od većih se tijekom transporta otvorila i kad se opet zatvorila uhvatila me za kožicu vrha mog penisa koji tad nije ono što je danas (hoću reći da promjenila razlika u dimenziji a nešto psihološko
).
I gledam ja što ću sad boli ko sam vrag a ona se sklopila i ne možeš ju skinuti nikako. Počeo sam paničariti jer sam imao školjku na kiti i nisam znao što će mi biti sa pišom i kako je skinuti, pa nakon što sam prevladao sram otišao majci i ocu. Majka je skidala odvijačem (šarafcigerom ili kacavidom) dagnju sa mog ponosa dok se stari valjao od smija...
Ovo je bila jedna od prvih velikih blamaža u mom životu (barem je moj ud ostao čitav i bez ikakvog vidnog ožiljka bilo tjelesnog bilo psihičkog)
"The difference between a democracy and a dictatorship is that in a democracy you vote first and take orders later; in a dictatorship you don`t have to waste your time voting. "
- Charles Bukowski -
