1001 film prema izboru posjetitelja HorrorHR-a

[DrugsBunny]

271. In Bruges (2008)

O filmu: In Bruges is a 2008 black comedy film, directed and written by Martin McDonagh. The film stars Colin Farrell and Brendan Gleeson as hitmen in hiding, with Ralph Fiennes as their gangster boss. The film takes place—and was filmed—within the Belgian city of Bruges. In Bruges was the opening night film of the 2008 Sundance Film Festival.The film opened in limited release in the United States on 8 February 2008; premiered at the Dublin Film Festival on 15 February 2008; later went on full release in Ireland on 7 March 2008; and opened 18 April 2008 in the United Kingdom.

Colin Farrell won a Golden Globe Award for Best Actor in a Musical or Comedy for the film, while Martin McDonagh won a BAFTA Award for Best Original Screenplay.

Plot: Holed up in Bruges, Belgium after a difficult job, two hit men begin to differ on their views of life and death as they become used to local customs.


Kad već pričamo o filmovima Collina Farellla, šteta bi bilo ne spomenuti vrlo dobar In Bruges, crnohumorističnu komediju sa određenom bajkovitom atmosferom isprepletenom sa mafijaškim elementima. Svakako film vrijedan gledanja.

[DrugsBunny]

272. The Adventures of Robin Hood (1938)

O filmu: The Adventures of Robin Hood is a 1938 American swashbuckler film directed by Michael Curtiz and William Keighley. Filmed in Technicolor, the picture stars Errol Flynn, Olivia de Havilland, Basil Rathbone, and Claude Rains.

Plot: When Prince John and the Norman Lords begin oppressing the Saxon masses in King Richard's absence, a Saxon lord fights back as the outlaw leader of a rebel guerrilla army.



Ne sjećam se svih detalja oko filma jer je prošlo već neko vrijeme od zadnjeg gledanja, ali se samo sjećam da me ugodno iznenadio koliko je, ustvari, ispred svoga vremena. Izvrstan klasik koji svakako zaslužuje biti na ovoj listi.

[remike2]

273. Rosemary's Baby (1968.)



O filmu:
Rosemary's Baby is a 1968 American horror/thriller/drama film written and directed by Roman Polanski, based on the bestselling 1967 novel of the same name by Ira Levin. The film received mostly positive reviews and earned numerous nominations and awards. The film has led to numerous references in film, television, music and other media. The film stars Mia Farrow, John Cassavetes, Ruth Gordon, Sidney Blackmer and Maurice Evans. The American Film Institute ranked the film 9th in their 100 Years…100 Thrills list.

Plot:
Rosemary and Guy Woodhouse move into an apartment in a building with a bad reputation. They discover that their neighbours are a very friendly elderly couple named Roman and Minnie Castevet, and Guy begins to spend a lot of time with them. Strange things start to happen: a woman Rosemary meets in the washroom dies a mysterious death, Rosemary has strange dreams and hears strange noises and Guy becomes remote and distant. Then Rosemary falls pregnant and begins to suspect that her neighbours have special plans for her child.

Moje mišljenje:
Klasik horror žanra iz davne 1968. godine velikog, ali i dosta kontroverznog redatelja Romana Polanskog (ne toliko zbog svojih filmova, već koliko zbog svojih djela, odnosno nedjela što se tiče silovanja i raznih drugih stvari kojih nažalost ima iza sebe) baziran na knjizi istog imena iz 1967. godine Ire Levina. Roman Polanski se definitivno može usporediti sa velikim Alfredom Hitchockom što se tiče stvaranja napetosti, atmosfere i jeze i u konačnici kvalitetnim horror naslovima koji su dosta promijenili horror žanr zauvijek, jednostavno je čovjek majstor svog posla. Inače film je drugi u tkzv. Apartment trilogiji započete filmom Repulsion iz 1965. godine, zatim ovim filmom pa završnim filmom The Tenant iz 1976. godine. Jedan od prvih filmova koji je iznio teoriju o zlu djetetu u vidu obuzete Sotonom i zlom (kasnije smo dobili filmove kao što su The Exorcist, The Omen, itd...) koji ujedno provlači kroz film i općenito teoriju zavjere i vještičarenja: da se ljudi bave s time te da se s time želi nekom uništiti život, da je zlo među nama, da ti nitko ne može pomoći u svemu tome, da ne možeš vjerovati nikome, niti svome prijatelju, susjedu, mužu... te da će se svakim korakom nešto loše dogoditi uz klasičnu borbu od početka vremena između dobra i zla, odnosno Sotone i Boga. Glazba je izrazito jeziva (jedna od najboljih horror tema ikad), likovi su fantastično okarakterizirani, film naročito u drugoj polovici je izrazito depresivan i napet sa osjećajem straha i paranoje od neviđene opasnosti, da će se nešto loše dogoditi te cijela priča je dosta uvjerljiva i kvalitetno prikazana. Kroz film se lagano gradi atmosfera koja poprima jedan dosta klaustrofobičan štih puna napetosti uz sam prelijep prikaz New Yorka, pametan i dirljiv dijalog, ali i također prikazom jezivih, čudnih i znatiželjnih susjeda u zgradi, ljubavi mladog para koja s vremenom nestaje poigravajući se sa ljudskim umom te stvarajući jednu strašnu misteriju koja eskalira u jednu nezaboravnu, pomalo smiješnu, ali svakako zastrašujuću i full napetu završnicu kad se dozna cijela istina vezana za dijete od Rosemary i što se to sve događalo u filmu. Glumci su pregenijalni u svojim ulogama, stvarno jedinstveno dobra gluma, naročito Mia Farrow u ulozi mlade žene Rosemary koja u početku izgleda veselo te se baš veseli useljavanju u novi stan sa svojim mužem te jedva očekuje da na svijet dođe njezino dijete, ali kasnije totalno se mijenja, počinje ju hvatati paranoja, ne zna jadna kome vjerovati, čudne stvari se oko nje počnu događati koji ju s vremenom totalno pshički dotuku te u cijeloj situaciji želi samo spasiti svoje dijete. Film je inače iste godine osvojio Oskar te je bio nominiran i osvojio još dosta nagrada. Uz Psycho meni najdraži psihološki horror iz 60-tih koji ne samo da djeluje kao jedan odličan horror, već kao i briljantna drama, nema puno filmova ovakvog kalibra, pravo remek djelo horror žanra (za mene u top 20 najboljih horrora svih vremena), savršen film i klasik za pamćenje!

[Asfodel]

274. The Reader (2008)

Nagrađivana je to američko-njemačka drama koja je nastala po knjizi Bernarda Schlinka, a čije se režije prihvatio Stephen Daldry. Zanimljiva priča koja malo koga može ostaviti ravnodušnim ili bez da ga obuzmu razmišljanja.

Započinje s lamentacijama sredovječnog muškarca o svom mladenačkom životu u kojem je ljubovao s dvostruko starijom ženom. Kasnije ju je sreo kao student prava na mjestu na kojem se svakako nije nadao. Njemačka prije i poslije rata je mjesto radnje. .. Film nudi emocionalno delikatne situacije bez jasnog odgovora koja je dobra, a koja loša strana. Ugošćuje gledatelja da preuzme svaku ulogu koju želi, stavi se u tuđu kožu i procijeni sam.
Film je uvjerljiv kako sa strane osjećaja koje pobuđuje u gledatelju, tako i s čisto tehničke dimenzije koja ima na svojoj strani sve u najboljem mogućem redu (glumce, režiju, scenarij).
Snažno i dojmljivo ostvarenje koje se ne bi trebalo propustiti i koje će se jamačno dobro zapamtiti u životu.

[remike2]

275. Goodfellas (1990.)



O filmu:
Goodfellas is a 1990 American semi-fictional crime film directed by Martin Scorsese. It is based on the non-fiction book Wiseguy by Nicholas Pileggi, who co-wrote the screenplay for the film with Scorsese. The film follows the rise and fall of three gangsters, spanning three decades. To prepare for their roles in the film, Robert De Niro, Joe Pesci, and Ray Liotta talked often with Pileggi, who shared with the actors research material that had been left over from writing the book. According to Pesci, improvisation and ad-libbing came out of rehearsals where Scorsese gave the actors freedom to do whatever they wanted. The director made transcripts of these sessions, took the lines that the actors came up with that he liked best, and put them into a revised script the cast worked from during principal photography. Goodfellas is often considered one of the greatest films ever, both in the genre of crime and in general and was deemed "culturally significant" and selected for preservation in the National Film Registry by the United States Library of Congress. Goodfellas performed well at the box office, grossing $46.8 million domestically, well above its $25 million budget; it received overwhelmingly positive reviews from critics.

Plot:
This film views the mob lives of three pivotal figures in the 1960's and 70's New York. Henry Hill is a local boy turned gangster in a neighborhood full of the roughest and toughest. Tommy Devito is a pure bred gangster, who turns out to be Henry's best friend. Jimmy Conway puts the two of them together, and runs some of the biggest hijacks and burglaries the town has ever seen. After an extended jail sentence, Henry must sneak around the back of the local mob boss, Paulie Cicero, to live the life of luxury he has always dreamed of. In the end, the friends end up in a hell of a jam, and must do anything they can to save each other, and stay alive.

Moje mišljenje:
Briljantno ostvarenje legendarnog Martina Scorsesea iz 1990. godine prema istinitim događajima o jednoj od ključnih figura kriminalnog miljea New Yorka 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća. Goodfellas predstavlja drugi film iz neslužbene mafijaške trilogije Martina Scorsesea (započete sa Mean Streets 1973. godine te zaokružene sa Casinom 1995. godine). Ovaj film je možda čak i najbolji od svih nabrojanih filmova, sadrži nevjerovatno puno antologijskih scena, nevjerovatnih dijaloga te od početka do kraja nudi jedno sjajno, dirljivo i nezaboravno filmsko iskustvo. Scorsese fantastično prikazuje teško odrastanje i nimalo lak život Henrya Hilla u Brooklynu od trenutka kad je bio tinejdžer te njegov san kojeg si utuvio u glavu da postane gangster (sama radnja uklučuje jedno 30-tak godina pogleda u njegov život), kako život mafijaša izgleda te kako on fascinantno i istovremeno jezivo funkcionira uz neizmjernu dozu nasilja, brutalnosti, teških riječi (uz uistinu nevjerovatno puno korištenje riječi fuck) te sam prikaz njihovih života i međusobnih odnosa, želje za slavom, moći i kontrolom te željom za opstankom na vrhu uz gaženje svakog tko im stane na put, baš pravi pogled na uspon i pad mafijaša (prvenstveno tu mislim na jedan bratski odnos između već spomenutog Henrya Hilla te kako bih ja rekao u jednu ruku svojih dva mentora: Jimmya Conwaya i Tommya DeVita s kojima se skupa udružuje i od kojih uči ponajviše kako cijeli mafijaški proces i život ide te su ujedno sva trojica okosnica radnje, nerazdvojiva ekipa teških mafijaša i nemilosrdnih grubijana te sva trojica čine film u velikom luku). Vizualno film izgleda savršeno, tehnički je na nivou, režija Scorsesea je prvoklasna (sve do zadnjeg detalja je razrađeno briljantno), lokacije su izrazito dobre i autentične, film odiše jednom strava dobrom i neprestajućom energijom te kreativnošću, naracija je i tu prisutna (i to kod glavnog lika od koga film kreće i završava), likovi su stvarno zanimljivi i odlično okarakterizirani, svi posebni na svoj način i bitni za priču, soundtrack je ponovo fenomenalan (što je poznato za Scorsesea): od rock glazbe te imamo čak tu i jedan score koji također jako paše filmu i vrijedan je također jakog spomena. Gluma je nevjerovatno dobra, fascinantno dobra bih čak rekao. Ray Liotta kao glavni lik je sjajan, Robert De Niro kao i općenito: u formi te odličan no uz sve to možda blagu napomenu i prednost treba dati Joeu Pesciju koji je doslovce odličan, nemilosrdan i legendaran u jednoj od svojih najboljih uloga u životu (svakako i više nego zasluženo osvojen Oscar te godine za njega). Goodfellas je jednostavno remek djelo i film za sva vremena, ne samo jedan od najboljih filmova Scorsesea već i jedan od najboljih filmova svih vremena, što se tiče samih mafijaških filmova te općenito te tematike Goodfellas je debelo u samom krugu najboljih (kod mene uz Godfather 1 i 2), nažalost i što je posve žalosno i nevjerovatno ni ovaj film Scorsesea opet nije dobio i više nego zasluženog Oscara što je stvarno sramota. Film koji je izrazito jako obilježio 90-te i općenito filmsku povijest te ga svakako i više nego vrijedi pogledati, uživati i pamtiti jer je uistinu poseban i jedan nevjerovatno kvalitetan film.

[dr_gonzo]

276. Beyond the Law (1992)



Directed & script: Larry Ferguson
Reklama filma

Starring:
Charlie Sheen – Daniel "Dan" Saxon (aka Sid)
Linda Fiorentino – Renee Jason
Michael Madsen – "Blood"
Courtney B. Vance – Conroy Price
Leon Rippy – Virgil (aka Dildo)
Rip Torn – Deputy Prescott
Dennis Burkley - Oatmeal


PLOT:
"- Based on a true story, the film centers on Dan Saxon, a cop with a troubled childhood. He is enlisted by Conroy Price, an agent in Arizona's State Attorney General's office, to go undercover to bust the illegal drugs and arms trafficking. Saxon is unsuccessful until he meets and befriends Virgil, a mechanic who introduces him to the seedy world of outlaw bikers. Virgil tutors Saxon on bikes and customs of the outlaw motorcycle brotherhood. After many lessons and a major change in appearance Saxon develops an alter ego named Sid and ends up infiltrating the outlaw motorcycle brotherhood and earning the trust of Blood, the president of a local club. At the same time, he begins a relationship with a photojournalist, Renee Jason, who is aware of his dual life. As Saxon falls deeper into this world of crime, he becomes more unbalanced."



O FILMU:
- This movie is a keeper. I've had it in my personal collection for years now, and usually watch it every year or two. Charlie Sheen does a good job in this movie. The whole biker vs cop plot is good. If you have a couple hours to spend without interruption, definitely watch this movie. All of the actors in this movie do a very good job and are all very believable characters. This movie would be good action flick for the boys just to hang out and watch over a few cold ones. The ladies would enjoy this flick too though for its awesome action scenes."Beyond the Law" will keep you on the edge of your seat for quite a while. This movie definitely deserves more recognition

[remike2]

277. Straw Dogs (1971.)



O filmu:
Straw Dogs is a 1971 domestic drama psychological thriller directed by Sam Peckinpah and starring Dustin Hoffman and Susan George. The screenplay by Peckinpah and David Zelag Goodman is based on the novel, The Siege of Trencher's Farm by Gordon Williams. The film's title derives from a discussion in the Tao Te Ching which likens the ancient Chinese ceremonial straw dog to forms without substance. The film is noted for its violent concluding sequences and a complicated rape scene that critics point to as an example of Peckinpah's (and Hollywood's) debasement of women. Released theatrically the same year as A Clockwork Orange, The French Connection, and Dirty Harry, the film sparked heated controversy over the perceived increase of violence in cinema. Remaining controversial, it is nevertheless considered one of Peckinpah's greatest films. The film premiered in US cinemas on December 29, 1971.

Plot:
Upon moving to Britain to get away from American violence, astrophysicist David Sumner and his wife Amy are bullied and taken advantage of by the locals hired to do construction. When David finally takes a stand it escalates quickly into a bloody battle as the locals assault his house.

Moje mišljenje:
1971. godina je kako mnogi vole reći godina nasilja pošto su iste godine izašli veliki naslovi poput Dirty Harry, The French Connection, A Clockwork Orange i Straw Dogs od kojih su naročito zadnja dva spomenuta bila i ostala do dan danas dosta kontroverzna. Straw Dogs je film Sama Peckinpaha, jednog od najvećih redatelja 70-tih koji je koristio inovativno snimanje i eksplicitno prikazivanje akcije i nasilja što mu je jedan od glavnih trademarkova u njegovim filmovima. Sam film je do dan danas ostao jedan od najkontroverznijih, najboljih i najmračnijih filmova Peckinpaha, a i općenito kad su filmovi u pitanju (meni osobno najdraži njegov film uz Wild Bunch iz 1969. godine) te istovremeno je tada predstavljao za njega mali prelaz sa westerna na nešto drugo i totalno novo za to vrijeme. Film savršeno na jedan okrutan način prikazuje ljude kakve jesu, malu i mirnu sredinu koja skriva dosta tajni i gdje sve nije onako kako se na prvo oko čini, onaj mračni pogled na funkcioniranje čovjeka, njegovo razmišljanje i reakcije, kako nasilje oko nas funkcionira te da je ono svuda oko nas, prvenstveno koliko je čovjek spreman daleko otići da odbrani sebe, svoju čast i život u konačnici, da od običnog štrebera postane heroj u situaciji kojoj se u životu nije mogao ni nadati borivši se protiv ljudi koji su doslovce prave životinje zaluđeni provociranjem i nasiljem protiv čega se jedino može i mora boriti kako bi se preživilo tako da uzvrati istom mjerom – nasilje. Film lagano počinje, baš kao prava drama u laganom tonu gradeći atmosferu, daje ti da upoznaš se sa likovima, okruženjem koje izgleda dosta mirno i prelijepo sa dosta tišine, njihovim životima (naročito dobijamo pogled na život glavnog para koji je u početku nasmiješen i happy da bi s vremenom ta ljubav nestajala u smislu da sve više postaju stranci, nego pravi ljubavnici te kako film odmiče moraju se boriti za živu glavu). Napetosti ima dosta, raste kad gledatelj uvidi šta se to sve događa i tko su naši likovi te je fascinantan prikaz kada i kako „nepozvani gosti“ ti počnu ulaziti sve više u život, a da ti to i ne opaziš dok ne bude već skoro i kasno, te uništavati sve ono što si do toga gradio misleći da je sve to zabava i da zaslužuješ sve to jer eto ti si taj koji tu ne pripada ili jer to provociraš skupa sa odlukama naših likova koji su odlično okarakterizirani, film je dosta i emotivan i uznemirujuć te se dosta poigrava sa ljudskom prirodom te pogledom na nasilje uz ironiju te izuzetno puno nepredvidivosti. Ima dosta nasilja (scena silovanja je šokantna i najvjerovatnije the most memorable moment of the film), dok zadnji dio filma (zadnjih 30-40 minuta) sadrži neke od najnapetijih trenutaka koje sam ikad vidio u nekom filmu gdje pravi horror nastupa te uviđamo (u stilu Romerovog The Night Of The Living Dead) jedan dosta uznemirujuć pokušaj provale na sve moguće načine u kuću, da se spasi život te uviđamo i dosta pucnjave i krvi i sve to na jedan realističan način prikazano. Dustin Hoffman vjerovatno nije nekog koga bi očekivali u ovakvom filmu i to u glavnoj ulozi no on je stvarno odličan u ovom filmu u jednoj od najsnažnijih uloga svoje karijere, izuzetno emotivna uloga i sviđa mi se taj prijelaz iz štrebera u heroja dok Susan George je briljantna u iznošenju ljudskih emocija i osjećaja, sjajno glumi i izgleda prejebeno. Briljantan, mračan i uznemirujuć film, film koji će zasigurno uznemiriti na jedan realističan način, no svakako ga vrijedi pogledati zbog svega nabrojanog.

[Asfodel]

278. Joyeux Noël (2005)



Koprodukcijska ratna drama koja odiše pacifizmom. Svojevremeno je bila zapažena s dosta laskavih nominacija poznatih nagrada i tek nekoliko osvojenih. Riječ je o istinitom događaju ispričanom u viđenju C. Cariona koji je ujedno i redatelj. Sa svake strane okuplja poznate glumce iz svake od zemalja. Tehnički je sve dobro u filmu, nema primjedbe.

Kroz pojedinačna iskustva svih strana: škotskih, njemačkih i francuskih vojnika dolazi do Badnjaka 1914. i spontanog primirja na Božić i tu u ničijoj zemlji, usred zapadne bojišnice, između rovova.
Dirljiva katarzična priča o postupanju čovjeka koji spoznaje da je tek topovsko meso. Bez obzira na enormne količine materijala za to, patetike nema. Tagline opisuje bit: Without an enemy there can be no war. Preporučam.

[remike2]

279. The Fog (1980.)



O filmu:
The Fog is a 1980 horror movie directed by John Carpenter, who also wrote the screenplay and composed the music of the film. It stars Adrienne Barbeau, Jamie Lee Curtis, Tom Atkins and Janet Leigh. It was distributed by AVCO Embassy Pictures. The movie is a ghost story involving mysterious events, including gruesome murders, which accompany a strange, glowing fog that spreads over land and sea. Writer and director John Carpenter was not happy with the first cut of the film, and subsequently added several new scenes and re-shot others. Approximately one-third of the finished film is composed of re-shot footage. The film has received positive reviews, with a 69% positive rating on Rotten Tomatoes, and was a commercial success. The film inspired a 2005 remake, also called The Fog.

Plot:
The centennial of the small town of Antonio Bay, California has finally arrived. However, the events of 100 years ago are about to come back to haunt the town, because a conspiracy of the town's founders resulted in the deaths of several lepers in a shipwreck. The conspirators had planned to lure the lepers' ship towards the rocks so that it would sink, and they could recover the cargo of gold and use it to pay for building the town. The sinister plot succeeded when a fog rolled in, blinding the crew, and forcing them to follow the false fire on shore. Now the ghosts of the Elizabeth Dane's crew are back - and so is the fog that led them to their doom. Only now, it conceals and protects the ghosts of the crew, as they seek their revenge on the residents of Antonio Bay...

Moje mišljenje:
Legendarni horror film Johna Carpentera koji je uslijedio 2 godine nakon filma koji je zauvijek promijenio svijet horrora: Halloween. Ponukan uspjehom Halloweena Carpenter je odlučio otići korak naprijed te napraviti nešto posebno u svijetu horrora skupa sa svojom prijateljicom i producenticom Debrom Hill te je napravio pravo remek djelo sa malim budžetom kojeg je maksimalno iskoristio tako da sve izgleda zastrašujuće i uvjerljivo unatoč tom malom budžetu i ne baš bajnim specijalnim efektima, no to svakako ne odnosi nikako čar i štih filma. Meni osobno najdraži film o duhovima gdje sve djeluje po špagi. Carpenter je ko inače, a naročito u to zlatno vrijeme svoje karijere stvorio prvoklasnu atmosferu (ono nešto što samo on zna tako kvalitetno učiniti i dočarati publici), prava klaustrofobična atmosfera (slično kao i u još jednom remek djelu kojeg je stvorio dvije godine kasnije: The Thing) te tu imamo napetost, paranoju i strah koja se provlači kroz film jer gdje god da se okreneš magla je svuda oko tebe, duhovi samo čekaju da te ubiju. Osim režije imamo tu jedan zanimljiv i pametan scenarij pun misterije vezane za maglu i same duhove u magli te creepy glazbu koja uz Halloween je za mene Carpenterov najbolji glazbeni score kojeg je ikad napravio, jeziva i doslovce zastrašujuća glazba, u pravim momentima servirana te djeluje baš savršeno u filmu. Priča je odlična ko i sami likovi, i uz sve spomenuto Carpenter nam daje fin pogled i na gradić Antonio Bay, ugođaj cijelog mjesta, priča je maestralno dočarana i nimalo dosadna, te su svi likovi zanimljivi i posebni na svoj način. Glumačka postava je jedan veliki adut u filmu. Nema stvarno puno horrora koji imaju ovako kvalitetnu glumačku postavu koja blista od početka do kraja, od ljudi kao što su Hal Holbrook, Tom Atkins, a da ne pričam da tu imamo i tri prelijepe ikone horror žanra: majku i kćerku: Janet Leigh i Jamie Lee Curtis te moj osobni favorit filma, odnosno omiljeni lik u filmu koji je ujedno i glavni lik filma: prelijepa i full simpatična Adrienne Barbeau kao Stevie Wayne sa umiljatim glasom i stasom. Za mene jedan od najboljih horror filmova svih vremena te uz The Thing i Halloween ovo mi je omiljeni horror film meni omiljenog i jedinstvenog Johna Carpentera kojeg svaki fan horrora bi trebao (ako već nije) pogledati, što bi se reklo: a must see jer jednostavno ovakvih filmova danas više nema, remake iz 2005. godine je smeće od filma kojeg više nego vrijedi preskočiti te samo uživati u ovom klasiku i jedinstvenom uradku!

[chatterer]

280. Stalker (1979)



Director:
Andrei Tarkovsky

Genre:
Adventure | Drama | Fantasy | Mystery | Sci-Fi

Stalker (Russian: Сталкер) is a 1979 science fiction film directed by Andrei Tarkovsky, with a screenplay written by Boris and Arkady Strugatsky, loosely based on their novel Roadside Picnic. It depicts an expedition led by the Stalker (guide) to bring his two clients to a site known as "the Zone", which has the supposed potential to fulfill a person's innermost desires.

The title of the film, which is the same in Russian and English, is derived from the English word to stalk in the traditional meaning of approaching furtively and not related to the contemporary meaning of harassing. In the film a stalker is a professional guide to the zone, someone who crosses the border into the forbidden zone with a specific goal.[2]

The sparseness of exposition leads to ambiguity as to the nature of The Zone.

Radnja filma se odvija oko Pisca i Profesora koji imaju želju ući u "Zonu" te tamo naći "Sobu" u kojoj se navodno ostvaruju sve želje. U tome im pomaže njihov unajmljeni tajanstveni vodič koji sebe naziva Stalker. Tijekom puta, kroz mnoge inteligentne i diskutabilne razgovore, Stalker svoje klijente dovodi u kušnju i sprema za ono što ih čeka unutar "Sobe". Iako film traje dosta dugo (163 min), užitak je za gledati cijelim tokom te brojna pitanja koja si čovjek postavlja samo ga hrane i zahtjevaju još.
Tarkovsky se malo poigrao te nam je umetnuo "bubu u uho" i kraj učinio dodatno misterioznim i postavlja nam dodatna pitanja na koje nije lagano naći odgovor te svako ima svoju interpretaciju viđenog.

Tarkovsky je ovim filmom nadmašio samog sebe. Stalker je pravi dragulj među europskim filmovima te sveobuhvatno remek-djelo koje jednom kad se pogleda, uvijek će mamiti gledatelja nazad na razmišljanje i ostati mu urezan u podsvijesti.
Spiritualan, inteligentan i vrlo mističan film koji dosta govori o vječitom ljudskom strahu prema nepoznatom ali i ujedno želji da se takvo što otkrije.
Vizualno izvrstan; kadrovi, svaki detalj je pažljivo pripremljen i sve te usklađene pjesme i filozofije svojstvene ovom redatelju čine ovaj film nezaboravnim, bezvremenskim artom

[remike2]

281. Raging Bull (1980)



O filmu:
Raging Bull is a 1980 American biographical film directed by Martin Scorsese, adapted by Paul Schrader and Mardik Martin from the Jake La Motta memoir Raging Bull: My Story. It stars Robert De Niro as Jake LaMotta, a middleweight boxer whose sadomasochistic rage, sexual jealousy, and animalistic appetite exceeded the boundaries of the prizefight ring, and destroyed his relationship with his wife and family. Also featured in the film are Joe Pesci as Joey, La Motta's well intentioned brother and manager who tries to help Jake battle his inner demons, and Cathy Moriarty as his abused wife. The film features supporting roles from Nicholas Colasanto, Theresa Saldana, and Frank Vincent. Scorsese was partially convinced by De Niro to develop the project, though he eventually came to relate to La Motta's story. Schrader re-wrote Martin's first screenplay, and Scorsese and De Niro together made uncredited contributions thereafter. Pesci was an unknown actor prior to the film, as was Moriarty, who was suggested for her role by Pesci. During principal photography, each of the boxing scenes were choreographed for a specific visual style and De Niro gained approximately 70 pounds (32 kg) to portray La Motta in his early post-boxing years. Scorsese was exacting in the process of editing and mixing the film, expecting it to be his last major feature. After receiving mixed initial reviews (and criticism due to its violent content), it went on to garner a high critical reputation and is now widely regarded among the greatest films ever made. It was listed in the National Film Registry in 1990, its first year of eligibility.

Plot:
When Jake LaMotta steps into a boxing ring and obliterates his opponent, he's a prizefighter. But when he treats his family and friends the same way, he's a ticking time bomb, ready to go off at any moment. Though LaMotta wants his family's love, something always seems to come between them. Perhaps it's his violent bouts of paranoia and jealousy. This kind of rage helped make him a champ, but in real life, he winds up in the ring alone.

Moje mišljenje:
Čuveni film iz 1980. godine koji je baziran na stvarnim događajima te nam govori o Jakeu La Motti, jednom od najvećih američkih boksača svih vremena u srednoj kategoriji, ikoni 40-tih i 50-tih godina koji u ovom filmu poprima duh zasigurno jednog od najkompleksnijih filmskih likova i antiheroja ikad viđenih na filmskom platnu. Za 129 minuta što film traje redatelj Martin Scorsese i još više Robert De Niro u glavnoj ulozi su jednostavno zapanjili cijeli svijet sa jednim teško simpatičnim te prvenstveno nevjerovatno tužnim i zastrašujućim likom, čovjekom punim paranoje, ljubomore, energije i agresivnosti što pobuđuje seks, nasilje i katastrofalne posljedice tako da naslov za film jednostavno nije mogao biti bolji: Raging Bull (na hrvatskom Razjareni Bik). Raging Bull je jedna teška, fascinantna i dirljiva drama, druga strana Rockya što bi se reklo: daje nam jedan hladan i okrutan pogled na nasilje kako u ringu tako i van ringa, nikako glavni pogled na to kako je biti prvak, već nam daje jedan detaljan psihološki pogled na glavnog lika, čovjeka koji ne ide u ring radi novca i slave (čak ni ne vodi takav život) već da se oslobodi od svojih frustracija i unutrašnjih demona na mjestu gdje se osjeća najugodnije. Uz biografsku knjigu Jakea La Motte scenarij Paula Schradera i Martina Mardkina svoju osnovu nalazi prvenstveno u ljubomori i pohlepi, dakle portretu bolesnog i brutalnog života Jakea La Motte koji je pun ljubomore i mržnje, njegovi usponi i padovi (kako u u svijetu boksa, tako još i više u privatnom životu) te već te cjelookupne ružne i nimalo fer strane sporta gdje kriminal i mafija vladaju. Dijalog je pun improvizacije, scene boksa izgledaju strašno realistične iz perspektive La Motte, fotografija je odlična, film je snimljen u crno-bjeloj tehnici kako bi se dobilo na autentičnom štihu vremena u kojem je radnja te Scorsese dosta koristi slow motion i kvalitetan soundtrack kako bi nas što više uveo u svijet Jakea La Motte. Gluma je odlična, De Niro (inače moj omiljeni glumac) je zvijezda filma koji je prošao kroz razne muke, truda i transformacije da bi prikazao ovaj nimalo jednostavan lik te je posve zasluženo dobio Oscara za ovu ulogu koja mu je uz Taxi Driver najbolja uloga u karijeri. Joe Pesci i Cathy Moriarty također jednostavno briljiraju u svojim ulogama, vrhunski Pesci u dirljivoj ulozi (jednoj od najboljih u svojoj karijeri) kao brat La Motte koji ga nastoji primiriti te je kasnije on postao ljubimac Scorsesea dok prelijepa Moriarty je u svom filmskom debiju kao žena La Motte (znajući da to tog momenta nija nikad glumila) je odradila prvoklasan posao, veoma uvjerljivo i realistično. Mnogi kritičari su (za što se u potpunosti slažem) se složili i prozvali ovaj film najbolji film 80-tih te je on za mene ne samo najbolji film 80-tih već općenito jedan od daleko najboljih filmova svih vremena, za mene uz Taxi Driver najdraži, a i rekao bih čak i najbolji film iz legendarne kolaboracije Scorsese/De Niro, oduševio me na svakom mogućem nivou, daleko najbolja sportska drama svih vremena te najbolji biografski film ikad napravljen, pravo remek djelo kojeg bi svatko trebao pogledati i uživati u klasiku za sva vremena.

[john_constantine]

282. Darkman (1990)

Peyton Westlake is a scientist who has discovered a way to produce synthetic skin. This could revolutionise skin grafting, except for one minor glitch; the synthetic skin degrades after 100 minutes of exposure to light. When gangsters attack Peyton, he is horrifically burnt, and assumed dead. In his quest for revenge, Peyton, aka the Darkman, is able to take on the appearance of anyone (using the synthetic skin,) but he's only got 100 minutes per disguise.

Jedan od najboljih ostvarenja Sama Raimija. Režiran stripovskim stilom o znanstveniku unakažena lica koji kreće u osvetu protiv kriminala. Iako Darkman nikad nije uspio više od solidnog serijala i pojave u stripu Ash vs Darkman, film i danas ostaje jedan od najboljih akcijskih klasika 90 - tih. Scena kada pretražuju Durantovu bandu sve do fenomalnog akcijskog uvoda i originalnom scenom s prstima. Iako su neki zamjerali izbor Liama Neesona za Darkmana, pokazao je da zna utjeloviti ulogu akcijskog lika koji kao da je ispao iz nekog stripa. Od načina na koji se osvećuje do završnog finala, ili scene u tvornici, uz ponešto crnog humora i dobre dramatike. I još uspije ubaciti svoje ljubimce "Teda Raimija" i "Bruce Campbella" u vlastiti film, he.

[remike2]

283. The Mask (1994)



O filmu:
The Mask is a 1994 crime fantasy comedy film based on a series of comic books published by Dark Horse Comics. This film was directed by Chuck Russell, and produced by Dark Horse Entertainment and New Line Cinema, and originally released to movie theatres on July 29, 1994. The film stars Jim Carrey as Stanley Ipkiss (also known as The Mask) and Cameron Diaz, in her acting debut, as Tina Carlyle. Carrey was nominated for a Golden Globe for his role. The film was nominated for the Academy Award for Best Visual Effects, but lost to Forrest Gump.

Plot:
Stanley Ipkiss is a bank clerk that is an incredibly nice man. Unfortunately, he is too nice for his own good and is a pushover when it comes to confrontations. After one of the worst days of his life, he finds a mask that depicts Loki, the Norse night god of mischief. Now, when he puts it on, he becomes his inner, self: a cartoony romantic wild man. However, a small time crime boss, Dorian Tyrel, comes across this character dubbed "The Mask" by the media. After Ipkiss's alter ego indirectly kills his friend in crime, Tyrel now wants this green-faced goon destroyed.

Moje mišljenje:
Kultna komedija 90-tih o liku kojeg smo prvi put imali priliku vidjeti u stripu, da bi nakon ovog filma dobili i poznati crtić koji dijeli dosta sličnosti sa filmom. The Mask je za mene jedna od najboljih komedija iz zadnjih 15-ak godina, vjerovatno i najbolji film velikog i meni omiljenog komičara Jima Carrey iz velikog niza kojeg je imao u kratkom vremenu radivši te iste 1994. godine godine i kultne klasike kao što su Dumb & Dumber te Ace Ventura koje su ga postavile za najvećeg komičara 90-tih. Redatelj filma je Chuck Russell, dosta dobar redatelj koji iza sebe ima par odličnih naslova kao što su remake The Bloob iz 1988. godine te najbolji nastavak iz NOES serijala: Part 3 - Dream Warriors. Ovim filmom je definitivno pokazao da zna napraviti jednu odličnu i otkačenu komediju u kojoj se može baš uživati i pogledati ju bezbroj puta pošto je film pun zabavnih scena, likova, dijaloga, itd... Jim Carrey je totalno otkačen u ovom filmu, inače je uvijek takav, al ovdje je baš u svom elementu kad su u pitanju facijalne ekspresije, način pričanja, dijalog, a i pokreti tijelom. Jednostavno nešto pregenijalno. Totalno eksplozivan i nevjerovatan. Sam film je dosta maštovit, originalan, zabavan i posve smiješan film sa raznim ponekim referencama na Looney Tunes crtiće, a i u jednom momentu štih Clinta Eastwooda te nekih drugih filmova, doslovce luda komedija sa već spomenutim Jimom Carreyom kao posve karizmatičan, ali pomalo blesav i naivan lik Stanley Ipkiss koji nema baš neke sreće u životu i ljubavi, ni na poslu mu ne ide baš nešto bajno, no to se sve mjenja kad slučajno jedne večeri pronađe masku koja mu zauvijek promijeni život. Scene kad navlači masku su možda i najbolje scene u filmu, počne raditi stvari koje nikad ne bi bez maske radio, poludi, totalno se pretvori u jednu nezaustavljivu, zabavnu i smiješnu figuru kojoj nema granica što se tiče humora i mašte. U filmu također imamo i zabavno korištenje animacije, specijalni efekti su odlični, filmu ne nedostaje nimalo akcije i super atmosfere, a sve to je upotpunjeno i poprilično cool soundtrackom koji nosi ovaj film, imamo tu par instrumentala, Hey Pachuco u jednoj od kultnih scena se pojavljuje gdje dobijamo jedan maestralan ples između Maske i prelijepe Tine, a da ne pričam smiješan ples s policajcima dok svira Cuban Pete. Uz sve spomenuto u filmu imamo i prelijepu Cameron Diaz u svom filmskom debiju kao Tina, žena u koju se Stanley zaljubljuje, izuzetno dobro je odigrala svoju ulogu, ovo joj je jedna od najboljih uloga u karijeri, mlada, lijepa, čak i sa ugodnim pjevačkim glasom u jednoj sceni te odličnim izborom odjeće, bolje od toga jednostavno nema. Ostali glumci su također na nivou, a još bi napomenuo i samu završnicu koja je nevjerovatna i dosta cool, ko i sam kraj. Ovaj film je dobio i svoj nastavak i to 2005. godine koji je bez Carreya, sa lošom glumom, likovima te efektima te je sam film dno dna, katastrofa, dok je ovaj film remek djelo, za više puta pogledati i uživati jer nudi puno smijeha i zabave, za mene najbolji uradak Jima Carreya, kako bi rekao sam Stanley pod maskom: smokin!

[john_constantine]

284. Where the Wild Things Are (2009)

An adolescent named Max has an active imagination, and he will throw fits if others don't go along with what he wants. Max - following an incident with Claire (his sister) and her friends, and following a tantrum which he throws as a result of his Mother paying more attention to her boyfriend than to him - runs away from home. Wearing his wolf costume at the time, Max not only runs away physically, but runs toward a world in his imagination. This world, an ocean away, is inhabited by large wild beasts, including one named Carol who is much like Max himself in temperament. Instead of eating Max like they normally would with creatures of his type, the wild things befriend Max after he proclaims himself a king who can magically solve all their problems.

Prekrasna, pomalo depresivna i mračna bajkovita pustolovna drama o dječaku okruženom divovskim trolovima od kojih svaki predstavlja njegovu metaforu od usamljenosti do traženja pažnje. Sam uvod u film koji prikazuje dječakov život u jednom danu. Fantastične scene s trolovima s odličnim kostimima i specijalnih efekata. Iako je film za cijelu obitelj, ima par uznemirujućih scena poput dijela kada se čudovišta razljute ili scena kada jedan od njih pojede dječaka. A i povremeno se ostavlja dojam jeze i osjećaj nesigurnosti tijekom "svađe" dječaka i Judith. A tek prekrasne scene okoline ili utvrde. Jedan od prekrasnih i ozbiljnih bajkovitih pustolovnih filmova koji na ozbiljan način pokazuje problem odrastanja, usamljenosti, privlačenja pažnje, ali i drugu stranu koju treba razumjeti gdje svi imaju svoje potrebe i svoj "život".

[remike2]

285. School of Rock (2003)



O filmu:
School of Rock, also called The School of Rock, is a 2003 American musical comedy film directed by Richard Linklater, written by Mike White, and starring Jack Black. The main plot centers around hard rock singer and guitarist, Dewey Finn (portrayed by Black), who is unanimously kicked out of his band and subsequently disguises himself as a substitute teacher at a prestigious prep school and forms a band of fifth-grade students to win the upcoming Battle of the Bands so he can pay his rent for his apartment.

Plot:
Down and out rock star Dewey Finn gets fired from his band, and he faces a mountain of debts and depression. He takes a job as a 4th grade substitute teacher at an uptight private school where his attitude and hijinx have a powerful effect on his students. He also meets Zack, a 10-year-old guitar prodigy, who could help Dewey win a "battle of the bands" competition, which would solve his financial problems and put him back in the spotlight.

Moje mišljenje:
Otkačena i unikatna glazbena komedija (vjerovatno i najbolja ovakve vrste što smo mogli vidjeti u ovom desetljeću) koja kombinira djecu, jednog teškog hardcore fana rock and rolla, školu i to sve sa mnoštvo rock and roll glazbe što zagarantirano nudi tonu zabave i smijeha kroz slavlje i prikaz rock and rolla na jedan poseban način. Kako sam inače veliki fan rock and rolla kad sam pogledao po prvi put ovaj film jednostavno sam se oduševio s njim, na prvu me osvojio te sam ga dosad pogledao bezbroj puta. Jack Black je jedan odličan komičar, jedan od najboljih komičara novijeg doba koji ima tu neku sirovu energiju, moć i prisutnost na filmu kakvu danas rijetko tko ima i to se debelo vidi na filmu. Kroz film on živi, spava, diše rock and roll, pravo stvoren je za ovu ulogu. Iako je po prirodi kao Dewey Finn teški gubitnik, čovjek koji vodi jedan neuredan život te biva izbačen iz svog banda, on pukom srećom dolazi do posla zamjenskog profesora u jednoj školi gdje po njemu sve biva dosta jadno i nikako, ne voli ocjene, ne voli njihov plan rada, itd... stoga odluči postaviti svoja nova pravila u školi tako da djeca po cijele dane uče, dišu i spavaju rock and roll i samo rock and roll kao i on, da okuse po njemu šta znači prava glazba što ga odjedanput od situacije luzera stavlja na tron kao jedne velike obožavane ličnosti u školi, no s time i dosta opasnosti dolazi: kako da sakrije svoj pravi identitet te da njegovo podučavanje djece za glazbeno natjecanje prođe u redu. Dosta je zanimljivo vidjeti kako ih on uči da sviraju određene rock instrumente, tu glazbu, kako to sve izgleda dok djeca ko djeca su hvala Bogu simpatična i cool, nimalo iritantna i dosadna. Neki bi rekli da je film "a one man show" odnosno da Jack Black dominira cijelim filmom, što je u jednu ruku i točno pošto je on glavni lik u filmu, predstavlja bit filma te pravi prikaz rock and roll života, no i djeca su tu veliki dio uspjeha u filmu, svatko je poseban na svoj način, svatko nudi od njih taj neki spontani smijeh, osobnost i zabavu svojom pojavom, od malog modnog pederka, pjevačke debeljuce do samozatajnog gitariste i umišljene male koja voli o svemu znati, kemija i taj neki pozitivni štih između djece i Deweya je konstantno prisutna, što bi se reklo: rock and roll fuzija koja traje i traje. U cijeloj priči imamo i njihove stroge roditelje, te strogu, i pomalo smotanu ravnateljicu kao prikrivenog fana Stevie Nicks koja izgleda smiješno sa svojim naočalama i ponašanjem. Soundtrack je još jedan strašno dobar i ključan faktor u ovom filmu, ono što će svakog fana dobre glazbe, naročito rock and rolla oduševiti i odmah osvojiti, od Creama, AC/DC-a do Black Sabbath i Led Zeppelin. Jednostavno, film koji će oduševiti i mlade i odrasle, i one koji samo slušaju rock and roll te one koji ga i sviraju, svi koji vole dobru komediju, sjajnu kombinaciju mladih i odraslih u filmu sa prejebenim soundtrackom, raznolikim likovima te vrhunskom dozom humora i zabave će uživati u ovom filmu, definitivna preporuka za pogledati ga, za mene jedna od najboljih komedija, a i općenito filmova novijeg doba, for those about to rock I salute you!