Jedan maleni dio izostavljene garde koju si naveo sam zapravo dvojio dal da stavim ali nisu prošli. Neke od navedenih smatram jako dobrima ali nemaju dovoljno mitski status da uđu među top 10 poput ovih (uz iznimku Day Lewisa kojeg sam uzeo kao predstavnika novije garde).Meni osobno od današnjih glumaca visoko kotiraju kak sam već napomenuo Phillip Seymour Hoffman, Benicio Del Toro, Javier Bardem, Sean Penn, Tim Robbins i možda Adrien Brody. Tih se za sada nažalost jedino mogu sjetiti. Moram spomenuti da Oskarovske face poput Toma Hanksa i Denzel Washingtona mi mnogo ne znače. Nije da su loši ali ih smatram preuveličanima; niti jedna njihova uloga mi nije ponudila nešto što bi isto tako odglumio bilo koji standardni glumac.
Za glumce poput Tom Cruisea, Kevin Bacona, Matt Damona i Jude Lawa smatram da su imali svoje trenutke i vjerujem da će barem neki od njih još dalje dogurati.
Koliko god se trudio, nemreju mi sjesti Brad Pitt i Colin Farell ali mislim da je greška u tome što ih se često znade gurnuti tamo gdje im nije mjesto. Gledati Farella kako kao Aleksandar Veliki zapovjeda svojim bataljunim bilo mi je žalosno jer mi se činilo da tip ne bi mogao ništa zapovjediti niti vlastitom psu.
Christian Balea sam kao srednjoškolac nahvaljivao i nadao se da će daleko dogurati. I to se je dogodilo i zato mi više ne ostavlja toliko dobar dojam. Uzmimo Batmana, po meni je tip besprijekorno odglumio tog lika ali Batman nije uloga za koju ćeš biti nominiran ili kojom ćeš steknuti kultni status među indie publikom.
Od ostale "mlađarije" mislim da je Heath Ledger imao potencijal da postane nešto veliko ali što je tu je; ionako je to već postao.
Moj konačni izbor i dalje ostaje Daniel Day Lewis jer čovjek za razliku od gotovo većine sviju ostalih doslovno postaje ono što glumi. Uz veliki talent tu je i velika predanost ulogama. Npr. za ulogu u My left foot u kojo glumi invalida pripremao se je tako da je čitav taj period života živio u kolicima što je uključivalo i odlazak na WC jer je htio osjetit poniženje i kada ga se vidi poniženog na setu nije to samo sve gluma, dio tog poniženja zaista postoji. Ma najlakše ga se može dokučiti ako ga se pogleda u Gangs of New York ili u There Will Be Blood a onda u bilo kojem od intervjua. Tada se shvati da je ona opaka faca od mesara ili naftaša u stvarnosti jedna plaha, povučena i pomalo plašljiva osoba s dosta mekanim glasom.
