Harry Potter and the Deathly Hallows part 2- 10/10-ovo je bez pretjerivanja uvjerljivo najbolji film iz serijala i meni jedan od najboljih filmova ikad. Gleda san ga s dvoje ogromnih fanova poput mene i oboje su bili oduševljeni u jednakoj mjeri. Kino je bilo puno, i saživljeno. Bilo je tu i pljeskanja, plakanja na jednu posebnu dirljivu scenu otkrivanja istine o jednom liku (fanovi knjiga već mogu pretpostavit o čemu se radi) i abnormalne tišine u zadnjih 15 minuta.
Ovaj dio čak može spadat i u horrore, ozbiljno. Cili film je nenormalno mračan, mračniji nego šta san zamišlja čitajući knjigu, nema onih šala između trojca i glupiranja, film počinje jako tmurno i sve do kraja takvim ostaje.
Bitka je odrađena fantastično. Traje preko sat vremena, a sam konačni obračun je izmijenjen u odnosu na knjigu, ali ovi puta u superiornijem smislu. Da, ovaj film je možda prvi koji mi je nadmašija knjiški predložak, tj. zadnjih 300 stranica knjiškog predloška koje pokriva ovaj part 2. Atmosfera pred početak borbe, okolina i likovi, i pozitivci i negativci su itekako uvjerljivi i nabriju svaki atom tvog tijela na ono šta slijedi. I fascinantno je kako ni u kom trenutku film ne zamara, već dinamički šiša i filmove poput Cranka.
Mislin da ljudi koji blage veze nemaju s Potterom, koji ne samo da nisu pročitali nijednu knjigu, nego ni pogledali nijedan film, mogu uživat u ovom dvosatnom spektaklu. 3D je klasično nepotreban, al zaboraviš na njega, film te toliko očara da nisi ni svjestan da sjediš u kinu, s nekim naočalama na glavi.
Dvije scene su me posebno zanimale u smislu kvalitete ekranizacije, i obe su mi najdraže u filmu. Jedna je
Snapeova smrt i otkrivanje istine o njemu
a druga
Harryjeva prividna smrt i posjet limbu u kojem razgovara s Dumbledoreom.
Na kraju, smtran da će fanovi bit totalno blown away, a i oni ostali ništa manje zadovoljni (kako vidin po filmofilom postu, tako i ispada).