Survival of the Dead (2009)

Grupa vojnika u borbi sa nekolicinom rednecka nailazi na mladića koji im na svojem iPhoneu prikazuje video clip starca koji reklamira otok na kojemu je sve divno i bajno. U svijetu koji je doslovno pokoren zombie infestacijom, čuda tehnologije očito rade (ipak je to iPhone) pa lokalni polu-seljaci na ovaj način komuniciraju sa ostalima. Da stvar bude “zanimljivija”, stari bradonja koji organizira ture na otok je predvodnik jednog klana, prognan sa istog tog otoka od šefa drugog klana. Stoljetna borba među njima ne prestaje ni u apokalipsi…

Po ovom opisu svatko bi pomislio da se radi o nekakvoj The Asylum produkciji u kojoj se pokušava napraviti do-it-yourself pandan Romerovom novom zombie filmu, ali nažalost – danas nije prvi april, ovo nije zajebancija, Romerov “Survival of the Dead” je najblaže rečeno – EPSKO smeće od filma…

U šoku sam odgledao cijelu odjavnu špicu, gledam na netu dali je riječ o nekakvoj zajebanciji, ali kako stvari stoje, naš dobar stari George, čovjek koji je uz genijalnu trilogiju naštancao loše Diary i Land of the dead uspio je napraviti zenit svoje karijere i sa ovim govnom izjednačiti se sa nekakvim wannabe pijancem u Kentuckyu koji uz žvakanje duhana i proizvodnju svoje domaće rakije sanja da će dobiti Oscara.

Romero je scenarist i redatelj koji je napravio film sa B produkcijom, D idejom i ŽNJ kvalitetom. Ne znam, najrađe bi ovaj osvrt zamijenio sa svojim audio komentarom na film, jer od Survivala nisam baš ništa očekivao, ali Bože, pa Romero bi trebao imati bar nekakvu fiktivnu granicu u glavi da ne izbljuvne ovako glupu ideju i onda je za kraj očajno razradi.

Jedina, ali baš jedina pozitivna stvar u ovom filmu je to što nije dosadan. Ok, i to je diskutabilno, mislim da nije neka pohvala da film nije dosadan jedino zato jer ne možeš vjerovati što gledaš i da je ovo djelo čovjeka koji je redefinirao zombie podžanr i cijelu epohu horrora u globalu. Radnja filma nije vrijedna pišljivog boba – film se bez zajebancije fokusira na borbu između dva klana (nekakvih Iraca ili što već) na otoku u Delawareu. Jedni su za ubijanje zombija, drugi su za prezervaciju istih u obliku nekakvih životinja. Jedan klan su kauboji, drugi klan izgledaju kao nekakav radni narod iz Londonske željezare tridesetih godina prošlog stoljeća.

Između te epske borbe, koja se doslovno može riješiti sa jednom isprikom, ubačeni su zombiji koje praktički ne pokazuju nikakvu opasnost, već služe za povremeni “cool” kill (zapaliti tipa sa bakljom pa mu upaliti cigaru na gorećoj glavi i sl.). Kako je ovo samo neki zabačeni otočić, ne očekujte zombie likove na kakve smo naučeni u prijašnjim Romerovim filmovima, ovdje su svi obični i dosadni.

Efekti, uf, to je sada još jedan čavao u lijes cjelokupnog filma – CGI je u 80% OČAJAN. Stvarno mrzim viditi lošu lažnu krv, bedasta raspucavanja glave, te raznorazne igrice sa Zombievim glavama koje izgledaju kao nečija diplomska radnja u specijalnim efektima.

Raspad Romerovog sistema se može vidjeti i pred kraj u finalnoj oružanoj borbi, gdje dva suprotstavljena klana doslovno stoje 5 metara jedni od drugih i ali svi se odjednom sakriju i počnu kao u westernima pucati skriveni iza nekih koliba, bala sijena i ograda. Film izgleda kao parodija, nadam se, stvarno se nadam da se Romero sa “Survival of the Dead” želio zajebavati sa publikom jer se sa nekim mogulom okladio za dobre pare da će snimiti i objaviti ovaj film.

Film obavezno pogledajte, jer ovako nešto glupo je teško osmisliti i snimiti. Cijelo vrijeme mi se u glavi vrtjela činjenica da je u igri Romero, faking Romero čiji sam Dawn of the Dead na izlizanoj VHSici gledao tjedan dana svaku večer… Stari moj, debelo ti je vrijeme za penziju!