Super 8 (2011)

U ljeto 1979. godine, društvo klinaca u svoje slobodno vrijeme snima film o zombijima. Jedne noći iskradu se iz svojih kuća, a na redu za snimanje im je kadar pokraj željezničke pruge. Usred probe, u daljini primijete nadolazeći vlak, te se brže bolje radi “produkcijskih vrijednosti” pokušavaju usnimiti sa vlakom u pozadini. Na njihov šok, na prugu izlazi automobil i uzrokuje veliku nesreću u kojoj svi vagoni ispadnu iz tračnica uz niz eksplozija i skoro pa totalnu destrukciju. Ova noćna kompozicija nije bila redovna linija, već je američko zrakoplovstvo u njoj prevozila nešto misteriozno

Super 8 redatelja J.J. Abramsa (Lost, Fringe) snimljen u produkciji Stevena Spielberga, prošlog je vikenda premijerno prikazan u SAD-u, gdje je i zauzeo prvo mjesto box officea. U zadnje vrijeme veliki broj filmova kod nas dolazi odmah tjedan kasnije, a čak nerijetko i istog vikenda što je definitivno pohvala za distributere. Vratio sam se upravo sa jedne od premijernih hrvatskim projekcija i utisak mi je nekako li-la.

Od početka mi se sviđao koncept da film vodi društvo klinaca. Generalno u zadnje vrijeme ova ideja se baš ne koristi, više je živjela u osamdesetima sa filmovima poput ET, legendarnih Goonies ili horroru malo bližeg The Monster Squad. Zapravo sada kada sam naveo sve ove naslove, Super 8 djeluje kao nekakva kombinacija sva ova tri filma. Iz ET-a tu je vanzemaljac i njegova interakcija sa djecom, iz Gooniesa je cijela ta misao vodilja klike koja je ubačena usred avanture svog života, dok se iz The Monster Squad uzimaju lagani horror elementi. Ono što je vrlo dobro u filmu je odlično odrađen izbor mladih glumaca, cijela ekipa se savršeno uklapa i većina filma se drži na kombinaciji dobre glume i dobro napisanih likova.

Film definitivno ni blizu ne bi mogli nazvati čistokrvnim horrorom, što se i znalo ranije i moglo se primijetiti u traileru – možda bi najbolji opis bio obiteljska avantura sa Sci-Fi horror elementima. Kod J.J. Abramsa smo naučeni na misterije… Makar nisam gledao niti jednu epizodu Losta, upoznat sam sa njegovim folklorom, a i pratim još aktualnu seriju Fringe. Abrams tijekom filma gledatelje drži na vizualnom odstojanju od monstruma, a mogu čak reći da mi je to i pasalo jer te to dodatno drži na uzici i sa većim zanimanjem čekaš rasplet događaja. Glede efekata, film je imao dobar budžet što se može vidjeti po svim elementima filma – posebice po čak pretjeranoj eksploziji vlaka na početku, ali i po kasnijim “borbama” i bliskim snimkama monstruma.

Ono što me u filmu smetalo je dio scenarija u kojemu pratimo jednu životnu dramu i kako je ona utjecala na nekoliko života. Slažem se da nekako treba izgraditi likove, ali nakon tog obveznog djela malo se previše odlazi sa dramskim elementima prepunim patetike. Kod ovakvog tipa novog filma, moram se ponoviti, komotno se može odrezati kojih dvadesetak minuta, koji se ovdje u razvoju radnje ne bi ni osjetili, a podigli bi dinamiku i zanimljivost filma. Ne mogu reći da mi se Super 8 generalno nije dopao, nemam osim ovoga gore spomenutog drugih zamjerki, ali zasigurno nije toliko genijalan koliko vidim da se po netu priča (sajtovi, Rotten Tomatoes i IMDB). Film je zabavan, ali možda sam ipak malo previše očekivao. Radnja je nekako jednodimenzionalna, a ideja je neiventivna i prosječna, pa za Super 8 mogu samo reći da mi je OK film, ništa više, ništa manje. Možda se ljudima dopada pozitiva koja zrači iz završnih dijelova filma…

Usput, ostanite pogledati odjavnu špicu, neki su u kinu komentirali da je to bio najzabavniji dio filma. Ne bi baš išao do tih granica, ali zasigurno odličan dodatak za kraj.