Makar je tema ovog filma iz neke kvazi art perspektive mogla biti zanimljiva, film pati od mnogo „dječjih“ bolesti: gluma je strašno loša (osim glavne glumice koja u nekim trenucima loša, a u nekima i pokazuje neke dobre crte ludila), redatelja su dva (oba dvojici je ovo prvi posao, a uz to samo jedan od njih ima neko relativno iskusto – kao, pazi sada, „production intern“ na snimanju American Psycho II :), scenarij je dosta blesavo napisan (pre velike su oscilacije između nekih događaja)… Uz to, vidi se taj početnički elan, koji rezultira sa time da frendovima vršnjacima daješ neke uloge u filmu – recimo opasni loan shark je neka trebica od kojih 24 godine ubućena u mafijaša, beskućnik ispred kuće glave protagonistkinje, kojeg ona pri ubijanju oslovljava kao „old man“, je isto tako njen vršnjak :)) Dakako moram napomenuti još jednu od važnijih karakteristika u ovakvim „početničkim wannabe horror“ filmovima – referenciranje nekog drugog horror filma unutar razgovora. Dakako u totoalno glupom kontekstu, ali jebga, kad se nešto mora, mora se: tip se našmrće, i nešto ga glava zaboli na tren, a frend mu kaže – „hey man, don’t go Night on the Living Dead on me“ :)
Vidim da još nisam ni spomenuo o čemu se radi u filmu. Neka treba dobiva posao od misteriozne osobe (!?) da napravi seriju fotografija za izložbu. Cilj je slika da budu što realnije i šokantnije – insipracija bi joj trebala biti neka žena koja je finalnu fotografiju napravila slikajući samo sebe dok si je rezala nožem grlo. I sada, zbog scenarističke slobode, naša protagonistkinja „out of the sudden“ postaje ubojica sa ciljem fotografiranjem netom „stvorenih“ leševa. Kraj filma ima twist, koji je, da je iza filma stajala bolja produkcijska i glumačka ekipa, mogao biti baš dobar ending.
