Moram priznati da sam fan loših horrora o morskim psima ubojicama, tako da sam sa oduševljenjem pohitao pogledati Shark Zone. Kako već imam nekakav osjećaj za ovo, film me nije razočarao, jer se potvrdio kao jedan od lošijih filmova sa ovom tematikom. “Shark Zone” počinje sa poprilično glupavim uvodom stare galije koja se prije par sto godina usred oluje potpopila i sa sobom na dno oceana odnela oveću količinu dijamanata. X jedinica vremena kasnije – dvadesetogodišnji Jim, njegov mega cool ex Navy Seal otac, te 6 nasumičnih tinejdžera kreću u ronjenje oko ostataka te galije. U srcedrapajućem small talku prije ronjenja, Jimbov otac tri puta izjavljuje kako voli svoga sina (borderline čudno) , te nakon tih divnih trenutaka, napada ih jato morskih pasa i svi osim našega Jima postaju hrana. Posebno me se dojmila vrsna inteligencija scenarista, koji su postigli rekord u glupostima – ronioci prilikom ronjenja imaju svu opremu, znači cijev sa kisikom u ustima, ali i uz tu cijev uspijevaju potpuno normalno pričati pod vodom. Bravurozno!
Deset godina kasnije, Jim je nekakavav heffe koji pazi na sigurnost plaže (jedan od mnogih kopija Jawsa). Upozorava sve na to da su opasni morski psi u blizini (Jaws), ali mu gradonačelnik naređuje da se smiri jer uskoro dolazi lokalna fešta koja je važna sa taj kraj (Jaws). Nitko mu ne vjeruje, dok krdo (nije krdo ali cool riječ) morskih pasa napada plažu (Jaws), te požderu desetak ljudi. Tu je jedna razlika od Jawsa – u svakoj sceni gdje morski psi napadaju ljude, pobiju ih bar 5-6. Bilo je tipa 3-4 masovnije akcije gdje je palo po cirka 5 do 12 ljudi po “hranjenju”. Scene žderanja ljudi nisu jeftino napravljene, ali opet daju jadni dojam jer svaki put pseto počne jesti čovjeka za nogu, pa closeup random lica morskog psa, pa puno krvi, pa urlanje (pod vodom dakako), pa krv, pa morski pas. Fora je prvi put, ali pedesetsedmi je već dosadno…
Kako film želi biti drugačiji od “običnih” Jaws filmova, autori nam ubacuju novu temu. Ruski mafijaš, odlučuje financirati tu lokalnu feštu, pod uvjetom da Jim ode roniti sa njegovom ekipom u potrazi za draguljima. Kako je Jimu to preteško jer mu je ćaća tamo pojeden, on ga pol filma odjebava. Tada mafioso kreće na plan B…
Plan B pokazuje koliko kreativno dno ovaj film može doseći. Mafiose žele oteti Jimovog sina i tada odjednom mali morski gradić postaje velegrad, tipa San Francisco ili nešto slično (mislim da je Golden Gate Bridge bio u igri). Dalje, umjesto da dijete otmu od doma, jer žive u nekoj kućici gdje bi ih i ja mogao oteti, mafiose rade slijedeće: oni maskirani u kombiju prate školski autobus u kojemu se nalazi mulac. Kad bus ulazi u neki veliki tunel, bacaju bombu na neke aute, tako da se ulaz u tunel zaštropa. Oni tada presereću kombi te otimaju mulca. Spektakl, dašak generičkog akcića smiksan u horror o morskim psima.
Uh, skoro sam zaboravio spomenuti da za fabulozan intro u film ne prašti nikakva muzika koja bi pasala tematici ubojitih morskih pasa, već je cijela audio kulisa u temi operne skladbe :P
1 comment
brate, nisi spomenuo ni petnestinu gluposti koje je ovaj film pokazao :D