Shark in Venice (2008)

Prije mjesec dana pisao sam o ostvarenju “mokrog sna”, tj. pojmu shark attack filma u Veneciji. Što će ljubitelj šrota htjeti rađe pogledati od jednog od braće Baldwin kako pokušava preživjeti u “opasnim” vodama Venecije. Na Halloween sam si priuštio 84 minute (ah savršena duljina) čistog zadovoljstva i evo detaljne razrade svih elemenata ovog filmskog spektakla.

Ideja: Morski psi koji napadaju žitelje Venecije. Koliko je ovo većini čovječanstva idiotna ideja, toliko će oni (poput mene i par ostalih manijaka) ovo biti savršeni film za ekipu. Pogledao sam skoro sve nove shark attack filmove i skoro da su prošli sve moguće scenarije – od mutiranih morskih pasa, preko ajkula u borbi protiv terorista, do morskih pasa u jezeru. Kako i producent kaže u extrasima na DVD-u, bilo je vrlo interesantno prenijeti morske pse u idilične vode Venecije.

Produkcija: Nu Image. Trebam dalje objašnjavati? < insert smiley koji divlja od veselja >

Morski psi: Začudo, do sredine filma morski psi u akciji djeluju iznimno dobro za Nu Image shark attack produkciju (čitaj: u globalu loše, za ovaj tip filma dobro). U montaži su cene solidno odrađene, dakako sve je u mega gro planu da se ne skuži što se zapravo dešava, ali krv, zubi i otpadajući dijelova tijela su uvijek tu negdje. Dakako svako toliko koriste neke ala “National Geographic” stare snimke i ponavljaju jedne te iste napada morskog psa u drugim situacijama, ali to je bilo za očekivati…

CGI morski psi: Kada već pomisliš da je Nu Image krenuo dalje od CGI ajkula u igru dolazi par toliko loših mega napada morskog psa da ih jednostavno moraš pogledati par puta u slow motionu. Hvala tehno bogovima za DVD step/slow funkcijama!

Teorija o četrdesetoj minuti: Kao punokrvni pripadnik Nu Image genijalnih produkcija, “Shark in Venice” se oko četrdesete minute počinje raspadati. Počinje dolaziti do potpuno bedastih situacija, nevjerojatno loše montiranih scena – svaki element filma počinje, popularno rečeno, odlaziti u kurac. Taj “kurac” u ovakvom tipu filma doprinosi do osjećaja šrot katarze kod gledatelja. YEAH, to je pravi Nu Image!!!

Redatelj: Osim što je producent na Rambo V (da, Nu Image ima i svoju “jaču” ruku koja producira dobre filmove), Danny Lerner kao redatelj ili producent potpisuje niz klasika – skoro svaki drugi film koji možete naći u HorrorHR kategoriji “Životinje Napadaju”. Brdo shark filmova, octopusi, spidersi svega po malo.

Stephen Baldwin: Nevjerojatno genijalna osoba koja u svakom trenu iziskuje osmijeh na licima gledatelja. Prejak je u 5 brojeva užoj majci koju nikad ne mijenja, genijalan je kako panično bježi od bilo koga napadača (čitaj dalje, morski psi su samo dio akcije), nevjerojatno dobro uvijek prvi prima udarce – Stephen je jednostavno zakon!

Vanessa Johansson: Starija sestra predivne Scarlett Johansson je jedna od najvećih primjeraka filmske trutine. Žena je očajna, dosadna, kastarofalno, smeće, užasna… Žena u bilo kojoj situaciji – od sreće do mega straha ima jedno te isto lice. Nevjerojatno je da netko može ovako loš biti – pa jebemu u dokumentarcu o snimanju filma je bila 20x bolja nego u samom filmu. Dno dna, predviđam joj plodnu karijeru u erotskim trilerima za filipinsku publiku.

Ostala filmska ekipa: Brdo Bugara koji glume talijane i talijan koji izgleda kao bugarski reprezentativac iz kasnih sedamdesetih. Trifon Ivanov je za dotičnog Brad Pitt, mister Svijeta i overlord estetske ljepote.

Bonusi: Lajt motiv filma je istraživanje nekog skrivenog blaga te “Shark in Venice” u jednom trenu na par minuta postaje jeftina verzija Indiana Jonesa. Film se dešava u Veneciji, ali je sniman u centru Bugarske. CGIzirana Venecija čak i ne izgleda tako loše.

“Shark in Venice” – punokrvni film za ekipu! Da ih je bar više takvih…