Ripper 2: Letter from Within (2004)

Prije nepune tri godine gledao sam prethodnicu ovog filma, Ripper iz 2001 sa Kelly Brook i Jurgenom Prochnowom. Film je u svojoj slasher kategoriji novoga smjera poprilično loše kotirao, zapravo toliko mi je bio loš da sam jednostavno morao kupiti i nastavak. Vidim po DVD coveru da sam to kupio negdje u Italiji, nadam se da sam pljunuo samo 2-3 eura.

Molly iz prvog dijela ovaj put utjelovljuje druga glumica, te joj kao izlaz i ludnice u koju je smještena nude testni psihijatrijski proces koji u Pragu radi nekakav doktor specijaliziran za istraživanja ljudske pomaknute psihe. Ona se dkako odlučuje za put i nađe se usred starog dvorca u kojemu doktor radi znanstvene eksperimente.

Da ne prifali topovskog mesa, Molly nije jedini testni primjerak, u dvorcu ima još 5-6 komada mladeži, od neshvaćenih sociopata, preko piromana, do ljudi teenagera koje Svijet nije volio. Odjednom, potpuno neočekivano (hm,da) neka misteriozna osoba koja zvuči poput dinosaura u kopulaciji i izgleda kao corssover Darth Vadera i onih urlikajućih konjanika iz Lord of The Rings kreće u makljažu.

Veza sa Jack the Ripperom je, hm, blago rečeno nepostojana, tu su samo neki jadni i prečesti flashbackovi prostituki bez očiju i nekakvog recimo “pejzaža” Ripperovih mjesta zločina. Film je očajno predvidljiv, a u jednom trenu se počne gubiti u svojim mega twistovima u obliku priče-unutar priče-unutar priče i etc. Znate već na što mislim, što je san, što je java, što je debilana u glavam, što se zapravo zbiva.

Film je u svakoj mogućoj situaciji uspio opravdati moje očekivanje totalne idiotarije. Scenarij je uvredljivo loš, Rippera nema, Darth Vader je sve samo ne spektakularan, a jedina zvijezda vodilja mi je bila to da se sa svakom sekundom gledanja pribiližavam kraju.