Raptor Island (2004)

Nevrijeme. Fabulozno CGI-ziran zrakopolov pokušava se izvući i dovesti svoju posadu i teret na sigurno. Jedan od gromova pogađa motor, te avion pada usred nepoznatog otoka. U trenu padanja, pokazuje nam se veliki kovčeg koji je avion prenosio. Skoro pola stoljeća kasnije, u neposrednoj blizini, tim elitnih američkih postrojbi kreće u tajnu misiju spašavanja otete agentice CIA-e i riješavanja života terorista koji su je oteli. U lovu miša i mačke, lov se seli na otok sa početka priče. Uskoro na svojem mesu saznaju, da na otoku živi krdo dinosaura.

Lorenzo Lamas će pravilim štovateljima šrota biti poznat po nizu uloga u svakojakim B akcijskim pizdarijama. Sada cirka četerdesetogodišnjak, Lorenzo vodi elitnu postrojbu i sa njima pokušava preživiti napade dinosaura, lov na terorista i kao šlag na kraju erupciju vulkana. Kako sam i očekivao, film obiluje lošijim CGI efektima i iznimno jadnim glumačkim performansama. Neke od diskusija doslovno djeluju kao da ljudi nisu u kadru, već da samo u svojoj sobi čitaju svoje rečenice iz scenarija.

Spomenuo sam da su efekti lošiji, jer ih nisam htio okarakterizirati kao potpuno lošima. Makar su raptori brutalno kompjuterski stvoreni, iskreno sam očekivao nešto još lošije. Nemojte sada imati neka velika očekivanja, ali u nekim scenama dok napadaju izgledaju solidni. Istina dok se puca po njima i dok masovno krvare djeluju jadnije, ali eto zasigurno su bolji nego u filmu poput Insecticidal koji u Fangoriji dobije svoje četiri stranice.

“Raptor Island” je tipično B djelo koje odiše beznadnom pa skoro nepostojećom pričom, lošijim glumačkim performansama, CGI okosnicom i može ga se eventualno smatrati zabavnim ako ste die hard šrot fan.