Raiders of the Living Dead – već po imenu smrdi na loše. Priča je dosta konfuzno obrađena da sam se snašao tek nakon kojih dvadesetak minuta. Dvoje novinara istražuju neku sumnjivu tvornicu (za koju ni neznamo zašto je sumnjiva jer scenaristu to očito nije bilo važno). Odjednom ih napada zombi, tip bježi, baca se kroz staklo, nestaje u šumi. Tada se pojavljuje neki drugi tip, a kako je sve snimano u ultra mračnoj atmosferi ne razumiješ tko je tko, a kamoli što se zbiva pred kamerom. Upitnici ti se stvaraju pred očima, a tek je početak filma. Kasnije priča ide u tako loše vode, da imaš feeling da je film smišljen, napisan i snimljen u 2 dana. Tko zna, možda i je ;) Osim dosadne i neuvjerljive priče o doktoru koji bez ikakvog razloga, na prostoru bivšeg zatvora oživljava mrtvace, poprilično se vremena troši na mulca koji izrađuje svoje mega oružje. Naime popravljajući djedov Laser Disc plejer (prvi put da sam vidio u nekom filmu ovu napravu koja je tada bila poprilična popularna preko bare) dečko otkriva da modifikacijom lasera može napraviti laserski pištolj, koji dakako kasnije služi kao glavno oružje protiv zombija. Ono, common, istrebljivanje zombija home made laserskim pištoljem?
Gledao sam desetke filmova o zombijima, te sam shvatio da je ovo definitivno dno dna iliti najlošiji zombie film moje “couch potato horror viewing” karijere. Makar je gluma u većini tih filmova poprilično loša, ovdje definitivno glumci pokazuju da nisu vrijedili ni tih 10 dolara što su dobili. Iz perspektive montaže, scene su doslovno bacane jedna na drugu, što u kombinaciji sa očajnim ozvučenjem potpuno upropaštava film. Sve scene koje su snimane van prostorije uopće nemaju audio, mislim vidiš da žena urla, tipa kako mlati zombije, a čuješ samo glazbenu podlogu. Katastrofa, Raiders of the Living Dead je blatantno sranje od filma.
