Inteligentni puls elektriciteta (?) širi se po malom gradiću uz Los Angeles i nakon što izludi i pobije ukućane, preko električne mreže prelazi na sljedeću kuću. Nakon što je susjeda fatalno stresla struja, puls se počinje manifestirati kod obitelji Rockland koji žive preko puta.
Kao što možete vidjeti po sinopsisu riječ je o jednom od nekoliko filmova koji su u kasnim osamdesetima pokušali steći popularnost na nekakvoj varijanti borbe ljudi sa tehnologijom. Baš sam pred ovo pogledao Maximum Overdrive, ali o njemu u zasebnom tekstu. David se useljava kod oca koji osim svih blagodati moderne tehnologije posjeduje i sigurnosni sustav koji strujno zatvara rešetke na svim prozorima. Tko bi rekao…
Malac počinje uviđati nekakve čudne pojave po kući, televizija se počne kvariti, skoro za sprži mašina za pranje veša (?), ali dakako nitko mu ne vjeruje. Otac i maćeha u njegovim problemima vide dječačku buntovnost, ali kada se mali skoro uguši u garaži i autom probije vrata spasivši si život u zadnji tren, maćehi se pali lampica i počne mu vjerovati. Tada u igru ulazi čudni starac koji u razgovoru s njom ne govori o čemu se zapravo radi ali joj ističe da je njegova paranoja od struje i svih povezanih uređaja “koji mogu čuti puls” itekako realna.
Pulse u većini svog trajanja djeluje kao horror film (ili pornić) namijenjen za električare i elekto entuzijaste. Dok u normalnim horrorima imamo makljažu i grozote, ovdje doslovno nitko nikada (osim uvodnog slučaja) ne pogiba, a vrhunac horrora je kakvih pet minuta closeup scena paljenja svakojakih električnih komponenti. Napetosti bi se možda i moglo pronaći, ali scenarij mi nikako nije legao, pa sam čak razmišljao prekinuti sa gledanjem. To mi nije česta pojava jer stvarno sve mogu progutati, pa me i taj prokleti puls natjerao da dođem do kraja. Završetak mi baš i nije poboljšao stav o filmu, ovo smatram gubitkom vremena.