Za sada sam pogledao samo dva dijela Prom Night kvadrilogije, ali po ovome što sam vidio i onome što sam čitao o ostala dva dijela, autori tih filmova su pokušali napraviti nešto što su Carpenter i suradnici planirali sa Halloween serijalom. Upućeniji znaju da ne mislim na to da se sve vrti oko jednog ubojice, pa čak ni oko jedne te iste slasher forme, već o tematskim filmovima vezanim za “blagdan” Noć Vještica ili u ovom slučaju za krunu srednjoškolske muke u obliku maturalne večeri. Nakon što je Halloween trojka pokopana iz perspektive gledatelja koji su očekivali nastavak slashera, već se sa slijedećim nastavkom nastavilo ubijati po Myersovoj lozi. “Prom Nigh” je sa druge strane ostao vjeran svojoj raznolikosti – poveznice uključuju slasher, pa nemirnog ubojitog duha, a kasnije čak i manijakalnog svećenika.
Originalni Prom Night mnogim slasher fanovima nije previše dobro legao, dok sam ja bio sasvim zadvoljan jednim pomalo drugčijim, realnijim konceptom. O dvojci nisam ništa znao, osim da jednu od uloga glumi legedarni Michael Ironside. Pa krenimo… Radnja koja otvara film se kao i u originalu dešava u bliskoj prošlosti (cca 20 godina), gdje u centru pažnje imamo Mary Lou, raskalašenu teenagerku koju usred maturalne večeri upravo napušteni momak nesretnim slučajem uspijeva živu zapaliti. Mary Lou u kricima umire, a radnja se šalta u sadašnjost.
Tip koji ju je ubio je postao direktor iste te srednje škole (Mr Ironside himself), a glavni protagonisti su njegov sin i sinova cura, mladi par koji planira odlazak na maturalnu večeru. Tražeći nešto u školskom podrumu, cura slučajno otvara kutiju sa stvarima koje su pripadale Mary Lou i njen duh počinje uzrokovati kaos i smrt među školskom mladeži.
Neočekivano, ali “Prom Night II: Hello Mary Lou” je istinski genijalna 80s zabava. Makar sam očekivao da će film biti nekakva loša kopija originala, scenaristi su uspjeli napraviti vrlo zanimljivu priču o opsjednusti i osveti. Vrlo očito bazirajući neke važnije dijelove filma na De Palminoj “Carrie” i Friedkinovim “The Exorcist” (koji se usput i direktno referencira bar 4-5 puta), filmu savršeno paše dodatak tipičnog pomalo B horror izgleda koji se manifestira u horror akciji, efektima i povremenim over the top gore scenama.
Ono što zasigurno diže film u mojim očima je nevjerojatno dobro odrađeni casting, od Ironsidea i njegove mlađe verzije, momka koji doslovno izgleda kao da su Ironsidea snimali prije dvadesetak godina, preko Mary Lou koja izgleda kao tipična zgodna zlica iz pedesetih, pa do glavne protagonistkinje koja je tipična djevojka odgojena u strogom katoličkom duhu. Njena kasnija opsjednutost se definitivno više ističe baš radi te uspješne transformacije iz dobrice u zlu “kučku”. Osamdesete su bile malo slobodnije godine sa golotinju, a u ovom filmu se to elevira, pa čak i tako da ne djeluje da je sve rađeno samo radi koje sise u kadru, već kao dobar prikaz činjeničnog stanja kada duh razuzdane Mary Lou ulazi u omiljenu girl next door. Osim što u jednoj relativno dugoj sceni potpuno gola lovi i napada svoju najbolju frendicu, scenaristi u jednom trenu čak ubacuju i motiv incesta koji služi kao paljenje vatre za riješavanje nekih obiteljskih razmirica.
“Prom Night II: Hello Mary Lou” je film koji će se zasigurno sviđati svakom ljubitelju štimunga horrora iz zlatnih osamdesetih godina.