Perkins 14 (2009)

Još kada su se na horror sajtovima pumpale informacije o novim članovima After Dark horrorfesta, Perkins 14 mi je zapeo za oko radi dvije stvari – sinopsis je djelovao prilično originalan i izašao je nekakav Grindhouse poster za film. Ovo sa posterom mi i nije bila neka pozitivna stvar, jer je djelovalo da samo isfuravaju taj stil, ali ideja o manijaku koji je sistematski otimao djecu i od njih prirodnim tijekom stvarao “ljudske životinje” je ono što me kupilo.

Film otvara sa pričom o policajcu koji nikako nemože preboliti otmicu i nestanak svoga sina od prije kojih desetak godina. Od tada brak mu propada, nema nikakve odnose sa kćerkom teenagericom, život mu je čisto sivilo. Prilikom jedne rutinske noći dolazi do nekakvih činjenica koje mu otkrivaju da je neki tip zatvoren u ćeliji vrlo vjerojatno čovjek koji mu je oteo sina.

Prvih pola sata filma je poprilično sporo, nikako da se počne nešto događati, ponajviše se pokušava stvoriti nekakav smisleni odnos između policajca i zatvorenika. Dok je sve solidno snimano u onome što se vidi da je omanji budžet, nekako mi nije izgledalo logično kako je doslovno u roku od par minuta murjak došao do nekakvih indicija o tome da je ovaj kriv. Moglo se malo bolje to složiti, ali ajde, pređeš preko toga i očekuješ što će se dalje desiti.

Nakon tridesete minute, film se šalta u nešto što bi najlakše mogao opisati kao moderna verzija zombie filma koji to nije. Naime, nakon što su po deset godina bili zatočeni u kavezima, četrnaest ispaćenih duša bježi iz manijakove kuće i na ulicama gradića dolazi do kaosa. Djeca, tj sada već skoro dvadesetogodišnjaci su izgubili svako obilježje čovjeka, te poput krvoločnih životinja napadaju, masakriraju i kasape svakoga na koga nalete.

U gradu dolazi do potpunog kaosa, što opet djeluje nekako nedorečeno. Kod zombija dolazi do progresivnog rasta “napadača”, dok su ovdje uvijek u opticaju jedne te iste “životinje”, pa sve ispada nekako pretjerano. U makljaži djeca vuku na zombije iz 28 Days Later, što je ok stvar za dinamiku filma.

Film ću ponajviše pamtiti po dobroj ideji, malo lošijoj obradi iste te ideje, ali u globalu je ispao solidan filmić…