Odlučio sam potrošiti kojih sat-dva da prođem kroz kolekciju i složim nekakvu listu filmova koje bi ili trebao pogledati radi xy razloga ili moram pogledati jer jednostavno neznam kako preskočiti killer shark jeftinjave sa početka osamdesetih. Film koji je tema ovog današnjeg reporta spada u ovu prvu grupu – skužio sam da sam u zadnje vrijeme potpuno zapustio azijske horrore. Jest da su se i oni ugušili u prosjeku i neinventivnosti, ali ima tu bar desetak filmova koji me zanimaju. One Missed Call 2 je jedan od njih.
Originalni One Missed Call (Chakushin Ari) mi je u glavi ostao kao jedan od boljih predstavnika nove J-Horror ere, pa me baš zanimalo u koje su vode otišli sa nastavcima. Od početka filma se vidi da se scenaristi ne žele previše udaljavati od uspješnog setupa prvoga filma, pa u kratko vrijeme svjedočimo misterioznim telefonskim pozivima koji precizno određuju momente nečijeg prelaska na “drugi svijet”. Sve pet, ipak je ovo nastavak, te je takav zaplet očekivan. Radnja se šalta u Taiwan, te saznajemo da dugokosa napast iz originala ima svoju “kopiju” u obliku male sjebane djevojčice. Pogađate njen izgled, jel? Duga crna kosa, preko lica, yadda yadda, klasični element koji je velikom broju ljudi u glavama ubio zanimanje za novije azijskee horror filmove.
U dvojci ima mnogo više radnje koja se vezuje za istraživanje “prokletstva” i pokušavanje riješavanja istog, dok su horror elementi ipak količinski umanjeni. Film mi je vrlo brzo postao zamoran, te mu nisu pomogli niti neki ubačeni “polu twistovi”. Stvar koja spašava situaciju i postavlja mi film na granicu negative i pozitive su potpuno neoriginalni, ali ipak dosta creepy horror elementi. Ima tu svega, od kopiranja Ringua i Ju-Ona, ali Japanci stvarno znaju kvalitetno složiti snažne horror scene…
1 comment
Iako najslabiji od trilogije japanske verzije,odličan predstavnik hororra gdje se svako malo trzneš a tome bi horror trebao i služiti.