Prvi dio ovog teksta imate ovdje. Svi članovi ekipe osjetili su da je vrijeme da se digne zastor i otkrije pravo lice Pročišćenja. „Nakon prvog filma mnogi su rekli da žele znati što se događa na ulicama, u parkovima, na selu te kako je bogatima, a kako siromašnima. Za svakoga bi to iskustvo bilo različito.”
Filmaši su se zatim složili da je jedini način da gledateljima pruže što žele da prošire svijet izvan granica jednog doma. Form: „Znali smo da želimo ostati u gradu i omogućiti gledateljima da prate sve zaplete i obrate u noći Pročišćenja i ostaviti ih da se pitaju zašto ljudi rade to što rade, zašto su ljudi na otvorenom u takvoj noći i brojna druga pitanja. James je s ovim projektom u tome u cijelosti uspio.”
Ljudi poput nas: Biranje glumaca za ulogu
Prije samog izbora glumaca filmaši su bili odlučni da ovo neće biti žanrovski film koji žrtvuje karakterizaciju likova. Zato su gledatelji dobili priliku na početku filma upoznati likove. DeMonaco: „Smatrao sam da ako ćemo se u to upuštati, onda trebamo i upoznati te ljude. Nije li nam do njih stalo, onda nam je i svejedno što će s njima biti. Nisam želio žrtvenu janjad koja će biti nasumično ubijena te noći.“ DeMonaco i Frank Grillo surađivali su na mini-seriji The Kill Point. Grillo je bio savršen za ulogu Lea. DeMonaco: „Već godinama volim Frankov rad. Čim sam smislio lik odmah sam Sébastienu rekao da to mora biti Frank. On je čvrst momak i privatno i želio sam nekog takvog tko to ne mora glumiti.“
Fuller se složio s redateljem i kroz smijeh dodao: „Ako bih morao biti vani u noći Pročišćenja, želio bih biti s Frankom Grillom. Znam da bih preživio, jer bi se on za to pobrinuo.”
Dok radnju prvog filma pratimo iz perspektive bogate obitelji Sandin iz predgrađa, DeMonaco se sada okrenuo onima koji su zapravo meta godišnjeg Pročišćenja. Grillo se našao posebno privučen tom idejom: „U ovom filmu vidite što Pročišćenje zapravo jest i zašto postoji. Pitate se odmah gdje se to naše društvo nalazi u odnosu prema nasilju i predrasudama i s čime se to svakodnevno moramo nositi.“
Carmen Ejogo je Eva, zaposlena majka koja crpi snagu iz brige za kćer Cali. Upoznajemo je na kraju smjene, nakon što joj je odbijena molba za unaprjeđenjem i povišicom. Ejogo objašnjava što ju je privuklo filmu i ulozi: „Odrasla sam s filmovima poput The Parallax View, Soylent Green i drugim filmovima urote. Vidjela sam sličnost, zato mi se tema i svidjela. Smatrala sam i da je zanimljiv, jer se radi o svojevrsnom društvenom komentaru oružanog nasilja u Americi, a to je nešto što me jako zanima, kao i koje to kulturološke posljedice ima za sve nas. Osim toga raspon uloge je zbilja nevjerojatan — od pasivne osobe ovisne o kćeri ona postaje proaktivna i osnažena.”
U ulozi Cali gledamo Zoë Soul: „Film prikazuje što se događa vani, ne samo unutra u jednoj obitelji i jednom domu. Bila sam znatiželjna vidjeti kamo će nas to odvesti, a ova je uloga bila putovanje. Ona je jaka šesnaestogodišnjakinja i podsjeća me na mene kad sam bila malo mlađa.“ DeMonaco je Cali zamislio kao moralni kompas i ona pomaže Leu ponovno naći humanost te ga polako suočava s čovjekom koji je postao.
Završava se sutra…
Izvor: press kit hrvatskog distributera filma Pročišćenje: Anarhija.