U sljedećih par dana kroz tri teksta moći ćete čitati o produkciji, snimanju i glumcima iz filma Posljednji egzorcizam. U današnjem prvom dijelu možete saznati nešto o inicijalnoj ideji koja je pokrenula film.
Velečasni Cotton Marcus odgojen je kao pravi evangelist, no nakon 25 godina provođenja lažnih egzorcizama postao je sit te šarade. Odlučivši da će sve priznati u POSLJEDNJEM EGZORCIZMU, on filmskoj ekipi odaje trikove svog zanata dok izvodi svoj posljednji egzorcizam. No nije mogao znati da će se ovaj put naći oči u oči s pravom stvari.
Kada je scenariste Andrewa Gurlanda i Hucka Botkoa producent Eric Newman upoznao s idejom za film POSLJEDNJI EGZORCIZAM, nimalo nisu oklijevali da se uključe u projekt. Gurland kaže: „Eric je došao i rekao da ima odličnu ideju. Samo je spomenuo opsjednutost vragom i pomislili smo, ‘Može!’“
Gurlandov i Botkov prethodni rad zapeo je Newmanu za oko: osobito jedan film koji je također bio dokumentaristički i koji ga je uvjerio da su oni pravi izbor za pisanje ovoga scenarija. „Huck i ja snimili smo film MAIL ORDER WIFE i Eric Newman ga je pogledao i dobio ideju da s nama snimi nadnaravni triler“, prisjeća se Gurland. „Bio je poput trećeg scenarista i osmislio je rečenicu, ‘Ako vjerujete u Boga, vjerujete u vraga.’“
Scenaristi su na umu imali jedan film koji su koristili kao nadahnuće za temelj ovoga projekta. Gurland kaže: „MARJOE, slavni dokumentarac iz 1970-ih, govori o propovjedniku koji dozvoljava da se o njemu snimi dokumentarac i odvodi nas iza zastora i dopušta nam da vidimo da je sve to prijevara, da on ne vjeruje u to i da pokušava izaći iz toga. Smatrali smo da bi to bio dobar početak za ovakav film.“
Gurland detaljno opisuje kreativni proces i način na koji bi film kao što je POSLJEDNJI EGZORCIZAM trebao funkcionirati iz realističke perspektive i kao dramatizirana priča: „Kada radimo na lažnom dokumentarcu, pokušavamo postići to da film funkcionira kao da je pravi dokumentarac čak i prije nego što se počnemo baviti nadnaravnim stvarima. Mislimo da bi dobar dokumentarac bio onaj koji iza zastora prikazuje čovjeka koji izvodi lažne egzorcizme – a da je film samo to i da nema nadnaravnih elemenata, to bi ipak bio dobar film. Stoga smo mu pokušali pristupiti ovako: što bi bio dobar dokumentarac i kako bismo ga zatim mogli nadopuniti?“
Jedan od razloga zbog kojih su scenaristi bili tako fascinirani ovim projektom bila je jedinstvena kreativna prilika koju je nudio dokumentaristički stil snimanja POSLJEDNJEG EGZORCIZMA. Huck Botko objašnjava: „Moguće su stvari koje ne možete raditi kad se radi o standardnoj priči jer imate strukturu od tri čina i elemente koje svi očekuju. A mi uvijek možemo reći, ‘Istina je čudnija od fikcije.’ U dokumentarcu možete raditi vrlo čudne stvari, a da ih stavite u standardni film, ljudi bi rekli da im je to prečudno.“
Također je fascinantno istraživati teme koje, kao što Gurland kaže „ljude mogu na smrt uplašiti.“
Kako bi projekt prešao na iduću razinu, Eric Newman se zatim obratio talentiranom redatelju Danielu Stammu koji je prethodno radio na jednom nagrađenom dokumentarističkom filmu. „Pogledali smo Danielov film A NECESSARY DEATH, koji je zbilja bio nevjerojatan u smislu postignute realističnosti i izvedbe“, kaže Newman. „To je drukčija vrsta filma – veća psihološka vježba. I pokazala nam je da on može raditi u ovome stilu. On je naš vođa napada – i svakog dana donosi pobjedu.“
Iako je Stammova sposobnost u području psihološkog terora bila očita, horor koji je bio potreban za POSLJEDNJI EGZORCIZAM bio je nov teritorij. Prema Stammovim riječima, POSLJEDNJI EGZORCIZAM najbolje je opisati kao horor koji se temelji na likovima.
„Horor je za mene prilično nov žanr“, kaže Stamm, „tako da je to s tehničke strane bio velik izazov. Najuzbudljivije je snimati scene koje se temelje na likovima, u kojima pustite glumca da radi i ne znate ishod. To je svaki put nešto novo – uvijek dobivate nešto drukčije.“
Stamm kaže da je neposredna perspektiva iz koje je POSLJEDNJI EGZORCIZAM snimljen važna komponenta za uspjeh željenog dojma realizma.
On kaže: „Zbog naracije u prvom licu kamerman je prisutan i predstavlja publiku, što uistinu obožavam jer to publiku prisiljava da se poveže s katkad neugodnim događajima u filmu. Mislim da je za horor film odlično publiku dovesti bliže nego što bi ikad željeli biti.“
Stamm dodaje: „A tu je i veličina kadra. U standardnom filmu vjerojatno ne biste imali tako ekstremne krupne kadrove kakve imamo u dokumentarističkom filmu. Stoga se ljudima puno više guramo u lice i smatram da to pojačava napetost.“
Nastaviti će se… Tekst je preuzet iz press booka hrvatskog distributera filma Posljedni egzorcizam.