Monster (2008)

Momci iz The Asyluma su ponovno u akciji i taman pred kino premijeru filma “Cloverfield” izbacuju svoju direkt na DVD ultra low budget verziju filma. Poslovni pothvat im je očito uspješan, jer skoro svakih par mjeseci naletimo na neki njihov jeftini knock-off potencijalnog kino hita. Priča prati dvije sestre koje iz Losa Angelesa kreću u Tokyo snimiti dokumentarac o globalnom zatopljavanju. Taman kada se koji dan udomaće i kreću na intervjuiranje “japanskog ministra” za ekologiju ili šta je već bio, dolazi do nenadanih potresa i eksplozija po cijelome gradu. Naše seke odmah u glavam optužuju Al Quaedu, ali situacija je malo zajebanija – monstrumčina napada Tokyo.

Pa taj Tokyo je zasigurno najnesigurnije mjesto u monster horror filmovima. Od pedesetih na dalje imali smo prilike vidjeti desetke Godzillinih napada na tu japansku metropolu, a svoj danak uništenju su napravili i neki njegovi spektakularni protivnici poput Baragona i meni omiljene Mothre – monstruma moljca. “Monster” je sniman doslovno sa dvije kamere, te cijeli film možemo gledati iz perspektive te dvije djevojke, koje su usred napada netragom nestale, ali su im snimke završile na Internetu. Zijev. Proklete moderne tehnologije, najčudnije je kako nisu njih našli, a netko je pronašao malu šugavu mini-dv kazeticu, nekako je usred svog tog kažina i polu srušenog grada odlučio uzeti, pronaći oca, poslati mu i bla bla. OK ovo ni nije bitno sa radnjom u filmu, zapravo sam vam spoilao malo završetak ovog velebnog filma, ali nadam se da će moje upozorenje biti dovoljno da ne trošite vrijeme sa ovim smećem.

Usred gledanja filma sam otišao u drugu sobu nešto jesti, pročitao tek pristigli magazin, kopao po Netu – ove stvari mi se doslovno nikada ne dese kada gledam neki film, a to mora nešto značiti. Da, film je beskrupulozno ogavan, dosadan, zamoran i slično. Jedino fora je ta ideja snimanja iz prve ruke, ali i to preskačem jer je iz te perspektive ovo čista kopija “Cloverfielda” (rekao bi i “Blair Witch Projecta”, ali ono što sam slušao u jednoj od zadnjih epizoda DeadPit radija kaže da “Cloverfield” ima ipak neki svoj poseban đir tog 1st person snimanja).

Kada se na kameri počinju vidjeti neka sranja, kao grad se raspada, možete primjetiti neke od statista (mislim da nisu ni to, nego samo neki prolaznici) koji se mirno šetaju i uopće se ni ne pokušavaju uklopiti u “hektičnu” scenu. Uz svu tu mega dosadu i debilno rikanje ala pijani morž monstruma koji izgleda kao neka velika hobotnica – majstori u montaži su bacali neke filtere preko snimki kao da izgleda da se na trenu gubi signal, mijenja kvaliteta i pixelizira slika. C’mmon, debilana žešća, djeluje ultra jeftino i lažno. Uz to, scene su rezane skoro svakih pola minute, pa te i taj način montaže dodatno umara.

Film je Smeće (primjetiti veliko S)…