Memorial Day (1999)

Gdje bi išla grupica teenagera? U šumu na kampiranje. Dali će čitati bibliju i heklati? Neće. Dali će se ekstremno napijati i eventualno baciti kakvu kopulaciju? Jeps. Što se ekipici desilo prije par godina? Prilikom opijanja na istom tom šumskom području mlađi autistični brat jedne od djevojki se utopio. Dali će ih napasti morski psi u jezeru? Nažalost neće (za manijake, to imate u filmu sa Cooliom “Red Water“), ali u igru ulazi maskirani ubojici koji ih riješava jednog po jednog. Koliki je budžet filma? Cirka toliko koliko popijem sa ekipom u vikend, dva. Pa, pobogu zašto si to gledao? Zato jer sam u najbolju ruku čudan. Zašto ovo pišeš u obliku pitanja i odgovora? Zato jer mi se spava, pa želim što prije ovo riješiti da odem na popodnevnu siestu.

Kako je i uobičajeno u jefitnijim slasherima novoga vala (ovaj je jedan od ranijih, jer je ipak snimljen u desetljeću Cravenovog Screama), prvih pola filma se uz obavezno ubojstvo u prvoj minuti, ne dešava apsolutno ništa. Imamo prilike upoznati sve likove, dokučiti njihove (ne)kompleksne odnose, te saznati iz par perspektiva detajčiće o tome što se desilo prije te 3-4 godine. Začudo, ali usprkos tome što je svim glumcima ovoga filma ovo bio jedini izlet u filmske vode, nekako je taj podulji intro djelovao sasvim solidan. Film sam gledao kasno u noć, a nije me uspavao što je dobro. Ok, skoro sam pao na početku sa otužno sporom petting scenom.

Kada se stvari počinju dešavati imamo čak i par OK vizualnih scena, gdje maskirani ubojica natjerava jednu mladu damu da puzi po žiletima, dok drugoga sa zabijenim iglama u ušima riješava klasičnim Bud Spencer “pljeska” udarcem. Pozitivna je i vrlo rijetka stvar da je prvo ubojstvo u kampu “javno” – tj nije ubijen neki tip koji je sam išao pišati (a jedan je to napravio tik prije prve eliminacije), već je u leđa dobio jedan od teenagera dok su svi zajedno u idili sjedili pred vatricom. Svi se razbježe na svoje strane, pa tek onda killer počinje sa solo eskapadama. Usput, maska ubojice? Ajn und cvancig ojro.

Kraj? Twist na twist koji mi se uopće nije svidio, ali ajde – odradih cijeli film, od 2 do 3 i pol ujutro bez da su mi se oči sklopile. Valjda to mora bar nešto značiti? Ili sam samo popio previše kave i Cole taj dan? Hm hm, nećemo nikada znati, ali makar je ovaj osvrt pisan u pozitivnom ozračju, morate znati da sam film gledao kao ultra low budget, independent slasher. Za preporuku samo onima koji su pasionirani ljubitelji slasher žanra koji su svjesni da je 93% slashera loše :-)