Dvije godine nakon suradnje sa Larry Cohenom na filmu Maniac Cop, William Lustig je režirao i nastavak filma o ubojitom policajcu. Dvojka se direktno nastavlja na jedinicu, pa se čak gledaocima i ponavlja kraj originala da se skuži što se desilo sa manijakalnim policajcem. Nakon što mu se u rijeci nije pronašlo tijelo, policajski ljubavni par u kojemu je muški dio Bruce Campbell uskoro na svojoj koži osjete da je Maniac cop back in town. Drago mi je da se brzo riješi likova iz jedinice, te glumački primat za boje dobroga preuzimaju revni policajac McKinney (Robert Davi) i psihijatrica Susan. U policijskim krugovima se prešućuje mogućnost povratka manijakalnog Cordella, koji je usput bio pozitivni policajac kojega su ni krivog ni dužnog osudili na robiju u Sing Singu, gdje su ga zatvorenici masakrirali.
Neki dan sam u jednom audio komentaru slušao malo o počecima Williama Lustiga u filmskim vodama. Čovjek koji je sada vlasnik Blue Undergrounda, tvrtke koja se baci restauracijom i izdavanjem iznimno kvalitetnih DVD izdanja, u businessu je počeo kao kamerman u porno filmovima. Kasnije je poslovno evoluirao i ostao vjeran svojim omiljenim žanrovima – horroru i akciji. E pa Maniac Cop 2 je savršena sinteza ova dva žanra, jer je ovo jedno prilično kvalitetno akcijom nabijeno djelo sa obvezatnim horror elementom oživjelog policajca.
Već sam u prvom dijelu ostao paf kako su Cohen i Lustig napravili kompleksno djelo, koje ne zazire od dodatnih situaciju koji produbljuju priču i odnose među likovima, ali ipak u dvojci su otišli još korak dalje. Uz policajca manijaka koji u glavi ima svoj “raspored”, paralelno u gradu caruje pomahnitali serijski ubojica koji riješava prostitutke. Dali je potrebno napomenuti da se Cordell i taj “Times Square” serijski ubojica upoznaju i na nekakav čudan način komplementiraju. Tu moram posebno spomenuti tipa koji je glumio ubojicu i Cohena koji je kao scenarist od njega napravio jednu netipičnu ludu i pomalo infantilnu spodobu.
Dvojka je u “analima” poznata po sceni policajčeva napada na policijsku stanicu koja počinje genijalno smišljenom scenom u poligonu sa treniranje pucanja, gdje se stvari okreću te Maniac Cop koji se skriva iza meta počinje riješavati života murjake koji su pucali u njih. Cjelokupna scena u policijskoj stanici je nešto cenzurirana, ali kažu da se u svom originalu pojavljuje kao flashback u trojci.
Dok se u jedinici više fokusiralo na ponašanje policajca, interkaciju sa Bruce Campbellovim likom i raznolike ingeniozne načine ubijanja, ovdje se više brije na akcijske elemente, priču i modifikaciju Cordellovog lika, koji dolazi do svoje osvete.
Sve u svemu, “Maniac Cop 2” me pošteno iznenadio i upisao se u onu kratku listu dobrih nastavaka.
3 comments
Večeras baš radim maraton Maniac Cop + Phantasm…
dobar film. Jedino šteta što su brucea tako rano ubili u filmu.
ja sad tzrenutno radim stargate sg1 maraton.